Godinama na čelu Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, ali i potpredsjednik DHK-a, ravnatelj Gradske knjižnice u Rovinju, urednik časopisa Nova Istra, prije svega pjesnik koji je dobio sve najznačajnije nagrade te renomirani izdavač, od lipnja ove godine Boris Domagoj Biletić je i doktor znanosti. Istovremeno je u Sisku dobio još jedno pjesničko priznanje. Sve ovo je povod za razgovor i pretresanje kulturne klime okruženja u kojemu stvara i djeluje.
- Evo, približavaju se i Dani eseja u Puli koje organizira Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika. Koja je ovogodišnja tema, koji su sudionici i što je odlučilo u izboru teme?
- Već se 10. put sastajemo, tradicionalno tijekom listopada, na Pulskim danima eseja. Ovogodišnje je izdanje, dakle, mali jubilej ove manifestacije pokrenute 2003. Obradili smo esejistički dosad mnoštvo planetarno, a ne samo lokalno, zanimljivih tema, ugostili vrhunska domaća esejistička pera i brojne inozemne kolege, objavili jedan pozamašan zbornik, predstavili mnoge knjige eseja itd. Od 2007. dodjeljujemo nagradu Zvane Črnja za najbolju hrvatsku knjigu eseja, pa ćemo je uskoro uručiti po 6. put, a na natječaj je pristiglo čak 15 naslova. Ovaj put esejistički pristupamo temi Politika i političari. Ne znam treba li uopće razložiti zašto baš taj naslov, kad vidimo kakva nam je stvarnost, cjelokupna pa i ona kulturna, i kada znamo tko nam i kako kroji sudbinu od lokalne do državne razine, i šire.
Nije riječ samo o nekakvoj uskoj hrvatskoj priči, nego o krizi i rasapu svih do jučer bitnih vrijednosti u svijetu podivljala liberalnog kapitalizma i njegovih pronositelja koji u rukama imaju i platno i škare, pa kroje li ga kroje, dakle imaju svu moć: bankari, multinacionalke, interesne skupine i slični, a političari su uglavnom eksponenti, izvršitelji i hedonistički plaćenici svojih premoćnih gazda. Takve imamo i u najbližemu regionalnom okruženju, zar ne? Ne zanima ih opće dobro, osim deklarativno, a neke ni toliko. Što u
opisanim okolnostima preostaje kulturi i kulturnjacima, piscima, zar samo gunđanje i eskapizam?
Pa ako i jest tako i ako smo prepušteni laganu izumiranju pod pritiscima ka konačnu nestanku, bi li viteški i intelektualno časno i dostojno bilo pasti bez ispaljena metka? Nadam se stoga da ćemo na Danima eseja uskoro ispaliti bar nekoliko bučnih i pravih, pismenih i mudrih projektila, a što je moguće manje onih prigušenih strašljivih ćoraka. Govorit ćemo u Klubu hrvatskih književnika u Puli, 19. i 20. listopada, o politici i političarima i, uz ostalo, predstaviti neke nove knjige. Pozivu su se odazvali: Sandi Blagonić, Božica Jelušić, Slaven Letica, Dragutin Lučić Luce, Jelena Lužina, Fahrudin Novalić, Antun Pavešković, Sibila Petlevski, Nino Raspudić, Janko Rožič, Goran Starčević, Igor Šipić i Ivana Šojat.
- Nije li ova današnja navala "kolumnizma" u novinama samo plašt i privid slobode govorenja. Koje je vaše mišljenje o tome?
- Čini mi se da rasnome, pravom novinaru, koji misli svojom glavom i sklon je istraživanju, doista nije lako biti kolumnistom. Jer što je učestalija kolumna, logično, to je teže biti stalno zanimljiv, nov i svjež. I najjača su se novinarska pera u prošlosti, među kojima je nekoć bilo i vrsnih književnika, tu lomila i nakon nekog vremena odustajala. No, kako danas svjedočimo vremenu iščeznuća pismenog i promišljajućeg, hrabroga i angažiranog novinarstva, očito je da se otvorilo polje mnogima bez ideje ili s manje potencije, slabije pismenosti i gotovo nikakve želje za utemeljenom provokacijom. Pišu takvi, bolje reći piskaraju o efemerijama i budalaštinama, s nepodnošljivom lakoćom, pa se stoga ništa njihovo ne pamti niti ostaje trajati ni do sutradan.
Zato nam onda, ako je riječ o tiskovinama, točnije o dnevnim novinama, sve nalikuju jedna drugoj. Tako se potencijalno važan javni prostor otimlje, instrumentalizira i njime se manipulira, a sve kako ne bi bio iskorišten za, ne daj bože, pravu kritiku i prikaz stvarna lika i djela nekog od "careva" današnjice koji su svi redom goli, nešto slično kao u bajkama i basnama. Najkraće rečeno, ovo je vrijeme mnogih poslušnika ispod čijih tipkovnica čitam jednu jedinu konformističku parolu - ne talasaj!
Osobito mladi novinari ne bi smjeli pristajati na takvo stanje. Biti mlad a već mrtav, autocenzurom ubijene znatiželje, to je strašno i tragično. Čemu, u konačnici, i život i kreacija bez ideala i snova, iskrenosti i provokacije, bez otvorenosti i hrabrosti? Ne mogu zamisliti svijet bez vjere i nade, ali ni bez kritike i pobune. Kapital će, naravno, još neko vrijeme moći apsorbirati svaku pobunu, ali nema veze, napisano je više od rečenog - scripta manent!
- Kao čelni čovjek DHK-a suočeni ste s činjenicom da nestaju nakladnici, ozbiljne literature je sve manje, a žutila sve više kao mjerila vrijednosti. Kako se s time nositi?
- Priznajem da za nj ne vidim bolje dane, naprotiv sklon sam katastrofalnim prognozama. Moj pesimizam temelji se na izravnom dugogodišnjem iskustvu i negativnim tendencijama koje su vjerojatno nezaustavljive, sve ubrzanije unatrag nekoliko godina. Izdavaštvo je u Istri gotovo nestalo, knjižarska mreža je u tragičnom stanju, a na razini cijele Hrvatske događa se sličan proces. Ne pomaže tu ni tobožnja formalna i službena zabrinutost ministara i ministrica, koji se svako malo oglase reda radi, po dužnosti, uredno odrađujući mandate za svoje stranke a ne za opće dobro zajednice.
Cijelo to jadno stanje još znatno pospješuje antiintelektualna klima na svim razinama, naročito u medijima, školstvu i obrazovanju, veličanje neznanja i površnosti, ponižavanje i ismijavanje izvrsnosti i izvrsnih, tupa glupost i agresivno prostaštvo koje suklja s televizijskih ekrana, obezvrjeđivanje tradicije i - što mi govore mnogi društveni pokazatelji i pojave sada uoči hrvatskoga pristupanja EU-u - prihvaćanje, već unaprijed, hrvatske sluganske uloge "maloga od kužine" u obitelji "slobodnih" europskih naroda i država. Tako nas barem predstavljaju svima i svakome te u svakoj prigodi popustljivi i dodvorni karijeristi takozvane domaće političke elite, koja je sve samo ne elita. (Razgovarao Mate ĆURIĆ, snimila Jelena PREKALJ)
OVO SU DIJELOVI RAZGOVORA KOJI U CIJELOSTI MOŽETE PROČITATI U DANAŠNJEM PRILOGU "ZOOM" U TISKANOM IZDANJU.