Slijedece godine u Puli se otvara prvi laboratorij u svijetu koji ce istraživati antioksidacijska svojstva namirnica, prvenstveno istarskog podneblja, zahvaljujuci suradnji dogovorenoj izmedu Istarske županije i laboratorija MedILS iz Splita koji je osnovao istaknuti hrvatski znanstvenik Miroslav Radman.
- Prije nekoliko godina cesto se uz vaše ime spominjao i GMO, mnogo ste puta javno progovarali o tome, a neki su cak govorili da želite "progurati" takve proizvode u Hrvatsku…
- Samo pokušavam argumentirano diskutirati o toj temi. Da želim neku svoju ideju progurati, onda bi se do sada vec bio politicki angažirao, a to me ne definitivno zanima. Istina je da bih volio sudjelovati u raspravama o tome, a ako ljudi vec razgovaraju o GMO-u, bilo bi fer da znaju o cemu pricaju.
- Mislite da mnogima još nije jasno što je zapravo GMO?
- Ma siguran sam da im nije jasno. Nitko ne razmišlja da smo svi mi rezultat višetisucljetne genetske modifikacije, jer evolucija to i jest u svojoj biti, i nitko tu ne broji veliki broj pokušaja i promašaja koji su rezultirali malim brojem uspjeha. I u nama se taj proces još uvijek zbiva; naš imunološki sustav stvara stotine milijuna mikroskopskih antitijela nasumce da bi nam samo mali dio bio koristan i spasio nam život od parazita i bakterija, i to kao rješenje problema koji bi se eventualno pojavio.
- Ali, je li nam GMO zaista nužno potreban? Prvenstveno su takvi proizvodi bili osmišljeni za zaustavljanje gladi u zemljama Treceg svijeta, no zapravo su se poceli uzgajati u gotovo cijelom svijetu, a ljude je strah da ce na kraju GMO u potpunosti zamijeniti prirodnu hranu?
- Koja je razlika izmedu to dvoje? Po cemu je GMO neprirodna hrana? Pitanje koje javno postavljam je zašto nam ne smetaju mehanicke proteze (noge, ruke), elektronske proteze (pacemakeri, slušni aparati) i kemijske proteze (lijekovi i aditivi)? Svi oni postoje da bi se kompenzirali biološki deficiti. Zašto je onda toliko šokantno da se biološki problemi rješavaju biološki? Problem gladi je iskorijenjen u dobrom dijelu svijeta zahvaljujuci kemiji ali s time smo onecistili tla i vode, pa i naš organizam, jer su to toksicne supstance. Bilo bi nam bolje da sada stanemo s tom praksom dok još imamo što spasiti a to možemo tako da genetskim modifikacijama biljaka ucinimo kemikalije nepotrebnima. To je moje razmišljanje i tumacenje.
Ova je metoda svakako razumnija, jer ako nastavimo milijarde tona kemikalija prosipati po zemlji, sutra cemo ponovo umirati od gladi i žedi. Ja sam protiv histerije i protiv toga da se iživljava nad problemima umjesto da se o njima konstruktivno razgovara. Što je najgore, protiv GMO-a vicu oni u razvijenim zemljama kojima ništa ne fali, dok gladni Afrikanci mole da im pošaljemo GMO. Dakle, u svemu tome ima i jedna velika doza licemjerstva i egoizma.
- Potpisali ste sporazum s Istarskom županijom o otvaranju laboratorija u Puli u kojem ce se istraživati antioksidacijska svojstva biljaka, prvenstveno istarskog podneblja. Je li to nastavak vašeg, nazovimo, traganja za eliksirom mladosti o kojem se toliko pisalo u medijima tijekom ljeta buduci da ste govorili o koktelu vrijednih antioksidansa koji bi mogao usporiti proces odumiranja stanica?
- Prilicno je izvjesno da je kemijska osnova starenja naših stanica, a time i organizma, oksidacija, to jest korozija biološki važnih molekula, posebice proteina koji obavljaju sve funkcije a vrlo su krhki. Mi u laboratoriju tražimo supstance koje bi usporile ili sprijecile povecanje te oksidacije, a tražimo ih u bakterijama i životinjicama koje su vrlo otporne na zracenja, dehidraciju i sve ostalo što je izvor oksidacije. Sigurno je da je živi svijet pun antioksidansa jer inace bi sve vrste imale muke preživjeti kada se ne bi štitile u nekoj mjeri. Medu živim bicima nužno su sve roditeljske vrste oduvijek živjele barem toliko koliko im je trebalo da stave potomstvo na noge, što se kaže. Medutim, mi smo poceli živjeti duže, u prosjeku svaki dan šest sati, jer nešto dobro radimo.
U prvom redu to je svakako higijena zahvaljujuci kojoj smo iskorijenili mnoge bolesti koje su nas ubijale, a vrlo je vjerojatno i da se kvalitetnije hranimo i spavamo. Mnogi detalji toga zašto je nešto manje a nešto više vrjednija hrana su nam poznati, ali voljeli bismo imati jednu objektivnu mjeru te kvalitete i konkretnije znati što nam tocno pomaže da živimo zdravije i duže. U tom smislu bi ovaj bogati izbor hrane koji nam nudi Istra, osim kao gastronomski užitak, željeli prezentirati i kao zaštitni potencijal za svoj organizam. Kada budemo izmjerili antioksidacijska svojstva te hrane, onda ce ljudi o tome biti informirani i moci ce odabrati više one hrane koja im u tom trenutku, s obzirom na stanje njihovog organizma, treba. Naravno, istovremeno cemo utvrditi i suprotno, to jest, koju hranu bi trebalo izbjegavati ili u manjoj mjeri konzumirati zbog njezinog negativnog utjecaja na naše stanice i unesene antioksidanse.
- Zašto ste se usmjerili upravo na istraživanje ljudske smrtnosti i produžavanja života? Cemu to kada je mnogim stogodišnjacima najveca želja umrijeti?
- Ovdje se ne radi o produžavanju takvog života nego o produžavanju zdrave mladosti. Radi se o tome da bi ljudi sa 70, 80 godina bili u formi ljudi od 40, 50 godina, imali bi mudrost, iskustvo i znanje a još bi bili sposobni aktivno funkcionirati u društvu. Zašto to? Vidite, samostalni znanstveni rad ljudi prosjecno pocnu raditi tek u 30-ima, a znanje eksponencijalno raste, pa ce se ono za deset godina povecat za oko tisucu puta, što znaci da ce nam trebati još više pripreme za kompetentni rad, a za to nece biti vremena ako si ne produžimo taj vitalni dio života. Nekome to zvuci kao filozofiranje, ali to su cinjenice i to nas ceka. Zašto se na mnogim kongresima na nacionalnim razinama sve cešce raspravlja o kvaliteti života i dugovjecnosti? Tako da mislim da sam u tom smislu svojim istraživanjem u tim svjetskim trendovima. Strucnjaci su vec izracunali da ce i bez da išta mijenjamo u svom nacinu života, veliki postotak djece rodene danas biti stogodišnjaci. (Razgovarala Patricija SOFTIC-MEHMEDOVIC)
PROCITALI STE IZVOD IZ INTERVJUA MIROSLAVA RADMANA GLASU ISTRE. INTEGRALNI INTERVJU MOŽETE PROCITATI U PRILOGU ZOOM U SUBOTNJEM TISKANOM IZDANJU