U Zbirci crkvene umjetnosti u sklopu Eufrazijeve bazilike u Poreču nalazi se slika, ulje na platnu, Poklonstvo pastira, nepoznata slikara iz posljednje četvrtine 17. st. Bogorodica elegantnom gestom otkriva dijete položeno na bijelu tkaninu povrh jaslica kako bi ga vidjeli klečeći anđeo i tri pastira smješteni na desnoj strani kompozicije. Iza kolijevke je sv. Josip kojem se nazire samo glava iznad Marijine desne ruke.
Uz lijevi rub slike vidi se glava vola
Prizor se odvija na pozadini ruševne arhitekture kod koje se lijevo ističe monumentalna baza glatkog stupa. Na desnoj strani, iza pastira, prikazana su stabla prorijeđene krošnje i smeđecrveno grmlje. U daljini je prikazan brežuljkast pejzaž i sutonsko nebo.
Ovaj događaj u Novom zavjetu opisuje jedino Luka (2, 8-17):
"U tom istom kraju boravili pastiri; noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim. Najedanput im pristupi anđeo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše. Anđeo im reče: 'Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj - Krist., Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelene gdje leži u jaslama!'
Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: 'Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!'
Kad anđeli od pastira odu na nebo, pastiri počnu govoriti jedan drugomu: 'Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj dogđaj s kojim nas upozna Gospodin!' Odu žurno i nađu Mariju i Josipa s Djetešcem". Iako evanđelist ne spominje koliko je pastira bilo, prihvaćeno je da njihov broj odgovara broju kraljeva, pa ih se najčešće prikazuje kao trojicu. Valja napomenuti da u sceni Poklonstva pastira, koja se znatno češće javlja u umjetnosti nakon Tridentskog koncila (1545.-1563.), Krist uvijek biva prikazan kao novorođenče, dok u Poklonstvu kraljeva već sjedi u majčinu krilu.
Povjesničarka umjetnosti dr. sc. Nina Kudiš Burić napominje da je, u vezi s ovom slikom, riječ o autoru koji koristi bassanovske kompozicijske sheme, baš kao i neoveroneseovsku kromatsku paletu u kontekstu slikarstva neocinquecenta u venecijanskom miljeu krajem 17. st. U svakom je slučaju riječ o djelu koje pripada razdoblju venecijanskog slikarstva koje je uslijedilo nakon dominacije tenebrizma.
Pastiri svjedoče Isusovo rođenje
Slika je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća zatečena u vrlo lošem stanju, na zidu kružnog stubišta koje vodi od prizemlja do prvog kata stare zgrade porečke biskupije. Restaurirao ju je 1994. godine Šime Vitori u Restauratorskoj radionici Konzervatorskog odjela za zaštitu kulturne baštine u Zadru. Poklonstvo pastira je u kršćanskoj ikonografiji scena je u kojoj pastiri svjedoče rođenju Isusovu, obično u štalici u Betlehemu. Zasniva se na događaju opisanom u Evanđelju po Luki, koji se ne spominje u drugim novozavjetnim evanđeljima. Ono govori o anđelu koji se prikazao skupini pastira upućujući ih da se Krist rodio u Betlehemu. Luka bilježi da se tada pastirima ukazala grupa anđela uzvikujući: Aleluja, mir na zemlji ljudima dobre volje.
Anđeoski pjev je postao početni dio spjeva Gloria in Excelsis Deo, češće znan kao Gloria, sastavni dio misnoga obreda.
Mnogi umjetnici posegnuli su za ovom temom: Giotto, Murillo, Rembrandt… , a slavni El Greco naslikao je u Toledu svoju posljednju sliku Poklonstvo pastira za obiteljsku grobnicu u crkvi Santo Domingo el Antiguo u kojoj je pokopan 1614.
Božić dijaloga u žminjskoj crkvi
Drveni reljef Poklonstvo pastira u žminjskoj župnoj crkvi Sv. Mihovila jedan je od najljepših hrvatskih božićnih prizora. Dio je drvenog oltara koji u srednjem polju sadrži prizor poklonstva pastira, u luneti nad njim Sveto Trojstvo, a omeđen je stupovima po kojima se penje vinova loza, euharistijski simbol koji se nakon Tridentskog koncila često primjenjivao na oltarima 17. st. Žminjski reljef upućuje na različita stilska sjećanja koja je pučki majstor ujedinio poetičnom toplinom. Na jednoj od traka što ih drže anđeli stoji godina 1690., ali je vjerojatnije da ona bilježi neki kasniji zahvat na oltaru, a da je oltar nastao sredinom 17. st., što je, za veći dio Europe, još legitimno razdoblje manirizma. Jaslice su pletene kao što bi se još danas mogla naći neka košara u istarskom selu. Kula u daljini, gotovo šahovska figura, sažima grad Betlehem.
Željka Čorak i Vlasta Zajec pišu: Žminjski reljef, čitak i jasan kao mala pozornica, ne živi bez našeg pogleda: svi nas likovi gledaju. To je Božić apsolutnog dijaloga, Božić posve radi nas. Ne znamo majstora koji ga je izradio, ali znamo ime naručitelja: hrvatskog župnika Josipa Marinčića. (Robert BURŠIĆ)