Nakon blagdana i snježnih i ostalih radosti, i ove se godine, naravno, obilježavaju raznih dani nečega i svačega. Među njima je i Svjetski dan smijeha, koji se obilježava 10. siječnja.
Utemeljio ga je doktor Madan Kataria 1998. godine, a cilj Svjetskog dana smijeha je da se ljudi što više smiju jer je smijeh najbolji lijek.
Ozbiljni Japanci
Prema nekim statistikama, odrasli se nasmiju dvadesetak puta dnevno, a djeca nekoliko stotina, možda čak i 300 puta dnevno.
Puno se raspravljalo i o tome koji je narod najviše šaljivdžija, a rezultati su bili svakakvi, no najmanje viceva pričaju i najmanje se smiju Japanci jer su, poznato je, jako ozbiljni i predani poslu.
Smijeh je, također, i vrlo dobar lijek. Prisjetimo se samo prošlosti i nekih drugih razdoblja kada su postojali ljudi zaduženi da nasmiju druge - dvorske lude. Ako je dvorska luda bila dobra u svojem poslu i uspješno zabavila moćnike, bila je obilno nagrađena, a ako je izvedba bila slaba, postojala je velika mogućnost da izgubi glavu - da doslovno izgubi glavu. Međutim, s vremenom su ti dvorski šaljivci spoznali da biti smiješan znači mnogo više od pukog zabavljanja.
No, onda je dugi srednji vijek donekle eliminirao smijeh iz brojnih životnih polja, da bi se opet vratio kao sastavni dio za vrijeme renesanse, kada se ponovno vratila i životna vedrina.
Razdoblje srednjeg vijeka prestaje afirmirati taj vid zabave, da bi raspojasana renesansa vratila sve te zaboravljene vrijednosti - šalu, smijeh i životnu vedrinu.
U svakom povijesnom razdoblju smijeh se poimao na drukčiji način. Svaka je ideologija uvijek na neki način predstavljala opasnost za smijeh.
Drugorazredna zabava
Buržoasko je društvo tako smijeh, pa i sam humor smatralo drugorazrednom zabavom za proletarijat, a Freud je pak smatrao da su "smijeh i duhovitost uvijek koncizni, jezgroviti i sažeti te da preferiraju konkretno na štetu apstraktnog".
Psiholozi i psihoanalitičari su govorili i o osobinama ljudi koji pričaju viceve i koji se smiju, kakvi ti ljudi mogu biti, odnosno kakvi jesu.
Tada su došli do zaključka da se kruti i rigidni ljudi ne snalaze u humoru i duhovitosti jer ih takva situacija prisiljava na trenutnu prilagodbu, što oni nisu u stanju učiniti upravo zbog svoje psihološke ograničenosti, jer su previše organizirani, rigidni i ne žele niti minimalno odstupiti od svojih misli.
Dr. William Fry sa Sveučilišta Stanford znanstvenu je karijeru posvetio istraživanju dobrobiti smijeha. Među ostalim je zaključio i kako samo 20 sekundi intenzivnog smijeha u tijelu i mozgu proizvodi učinak jednak trominutnom vježbanju aerobika: poboljšava cirkulaciju, povećava otkucaje srca, a osim što pokreće gotovo svih stotinu mišića na licu, pokreće i rad mišića prsišta, abdomena, ramena, vratnih te mišića glave.
Poznato je naravno da tijekom smijeha, odnosno smijanja mozak pojačano luči endorfin ("prirodni analgetik") te serotonin, već poznati hormon sreće, zbog čega se nakon smijanja osjećamo opuštenije.
Stoga nas smijanje oslobađa od stresa, a pomaže i kod teških bolesti, dobar je za opću dobrobit i za lakše prevladavanje
prepreka.
I veliki se majmuni, poput čimpanza, često smiju, i to prvenstveno ili u igri ili pak kada se škakljaju.
Smijeh zapravo mnogo govori o osobi kao takvoj, jer postoje mnoge vrste smijeha, pa tako i svaka vrsta smijeha ima svoje vlastito značenje.
Grohotni smijeh često privlači pozornost, a nerijetko je upravo to i njegova funkcija, a u podsmijehu se može svašta reći i napisati, o tome koliko je to (ne)prijateljsko raspoloženje prema nekome ili nečemu. (Priredila V. BEGIĆ)