Blagdanom Uskrsa se obilježava nedjelja uskrsnuća Gospodnjega, koju kršćani slave kao najveći blagdan Gospodnji. Uskrs ili Vazam prvotno se slavio svake nedjelje, a od II. stoljeća slavio se jedanput godišnje, nakon prvoga proljetnoga punog mjeseca - između 21. ožujka i 25. travnja.
Podrijetlo Uskrsa je u židovskom blagdanu Pashe pa su u katoličkoj liturgiji prisutni mnogi biblijski tekstovi koji podsjećaju na izlazak izabranoga naroda iz egipatskoga sužanjstva i prelazak preko Crvenoga mora. Na Uskrs se slavi spomen Kristova uskrsnuća te njegove pobjede nad smrću i grijehom.
Noć uoči uskrsne nedjelje slavi se vazmeno bdijenje, a mnogi smatraju kako je to najbogatiji liturgijski obred u Crkvi. Obilježavanju Uskrsa prethode dani velikoga tjedna pa se Crkva na Veliki četvrtak sjeća Isusove posljednje večere što je ujedno i spomendan ustanovljenja euharistije i svećeničkoga reda. Veliki petak je spomendan Isusove muke i smrti.
Taj dan se ne služe mise nego obilježava Muka Gospodanja. Velika subota je dan Kristova otpočinka u grobu i drugi dan vazmenoga trodnevlja pa taj dan uvečer Crkva počinje vazmeno bdijenje. Uz Uskrs, najvažniji kršćanski blagdan, vezani su mnogi hrvatski pučki običaji, među kojima, bojanje uskrsnih jaja (pisanice), uskrsni krijes i blagoslov jela. (Hina)
U povodu Uskrsa vjernicima je čestitku uputio biskup porečki i pulski Dražen Kutleša.
Krist je uskrsnuo! Radujte se! Aleluja!
Zanimljiva je činjenica da su dvije žene prve osobe na svijetu koje su se susrele s činjenicom praznog groba i uskrslim Kristom. Činjenica praznog groba i uskrslog Krista potiče ih da:
- vjeruju. Anđeo ih podsjeća na Isusovo obećanje i suočava ih s praznim grobom. Svaka njegova riječ je poziv na vjeru. Činjenica je da mnogi osjećaju Isusovo obećanje jasnom istinom. Oklijevanje može nestati samo s prihvaćanjem Isusa i njegovih riječi;
- priopće drugima. Kad im se ukazao uskrsli Krist, njihova prva dužnost bila je priopćiti tu istinu drugim ljudima. Prva Isusova zapovijed bila je "Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!"
- se raduju. Riječ kojom je uskrsli Krist pozdravio dvije žene bio je chairete. To je obična riječ pri pozdravljanju ali joj je doslovno značenje: Radujte se! Čovjek koji je sreo uskrslog Gospodina mora živjeti uvijek u radosti njegove prisutnosti od koje ga ništa više ne može odijeliti.
Isus, također, i nas potiče kao i ove žene, da vjerujemo u Njegovo uskrsnuće, da ga naviještamo drugima i da se radujemo. Isusovo uskrsnuće je pobjeda nad smrću i sigurna nada svakom čovjeku da zlo i smrt neće imati posljednju riječ, već život i radost. Bog iz ljubavi prema čovjeku utjelovljenjem postaje čovjek i prolazi zemljom čineći dobro. Evanđelja o tome donose izvješća, kao i o vrhuncu ljubavi Božje za čovjeka u Isusu Kristu koji za spas ljudi prihvaća muku i smrt na križu. Ljudski govoreći, ta ljubav graniči s ludošću. Poniženjem na križu, smrću i ukopom pokazuje dokle je sve sposobna ići ljubav Božja. Isusov je grob, već u nedjelju ujutro nakon Velikog petka, ostao prazan. Uskrsnuo je! Živ je! Jer nije bilo moguće da smrt njime vlada. I smrt je uništena. Izgubila je svoju moć.
Isus se rodio, umro i uskrsnuo za nas - da bismo i mi uskrsnuli i ušli u život vječni. Zato nas je Bog stvorio - zato nas po svome Sinu spašava. Ali na nama je da dozvolimo da se to spasenje ostvari. Kako? Prihvaćajući život, prihvaćajući čovjeka. Istina, nije danas lako živjeti u ozračju onoga što čovječanstvo bez Boga nudi. Ali kršćanin je čovjek vjere, čovjek koji svoju nadu stavlja u Boga i zato u njemu nema straha od budućnosti.
Kršćanin je stoga ovome svijetu radost, putokaz miru, sreći, životu poput onome Isusa Krista. Ta, uzalud ne kažemo da je kršćanin – drugi Krist. A je li? Jesam li to ja u svojoj obitelji, na svom radnom mjestu, u školi…?
Svim vjernicima i svim ljudima dobre volje sretan, blagoslovljen i obiljem radosti i mira ispunjen Uskrs želim! (GI)