Srbija je sretna docekala dan pobjede u rukometu nad Hrvatskom - toga dana je ostvarila tri velika sportska uspjeha (Novak ?okovic plasirao se u finale Australian Opena, a srpski vaterpolisti u finale Europskog prvenstva u Nizozemskoj), medu njima i ovaj najsladi, a sve na dan sv. Save, odnosno Svetosavske akademije, velikog nacionalnog praznika. Javnost i politika k tome mogu biti sretni jer se na kraju nisu ostvarili ni strahovi da ce ponovno doci do nasilja na ulicama.
Pokazalo se da su tisuce pripadnika žandarmerije, specijalne policije zakrabuljene od glave do pete štitovima i oružjem, dobro odradile posao. Tko god se nadao nasilju, prevario se: Srbija pažljivo cuva svoj proeuropski imidž te dobro pazi da nakon Novog Sada i ostalih nereda u ocima europske javnosti ne pokaže necivilizirano lice ili lice države u kojoj vlast ne može kontrolirati ekstremiste.
Dan koji se cekao 22 godine
Iako nasilnicki incidenti sigurno nisu stvarno narušili dobre odnose Srbije i Hrvatske na najvišoj razini, teško se oteti dojmu da ulicni sukobi s Hrvatima nisu, ako ništa drugo, najzanimljivija i najsocnija tema dana na ulicama Beograda, pa i u medijima.
"Dan na koji su mnogi cekali posljednje 22 godine ipak je bio miran", piše cak i ozbiljna Politika, koja i dalje izlazi samo u cirilicnom izdanju. Taj list piše da su gradani vrlo pažljivo tijekom cijelog dana cekali vijesti u svim medijima i s napetošcu su se pratili naslovi: hrvatski navijaci dolaze, pa ne dolaze... Tenzija je bila opipljiva, a cinjenica da cak i jedan seriozni list dan utakmice Hrvatske i Srbije na kojoj se ocekuje nasilje naziva "danom koji su mnogi cekali 22 godine", ne skriva cinjenicu da je dio javnosti sigurno priželjkivao da Hrvati "dobiju po repu" - ne samo na parketu Arene.
Ekonomska kriza
- Srbima je svakako sport mnogo važniji nego Hrvatima u smislu nacionalnog identiteta, u mentalitetu srpske politike je kolektivizam i nacionalno, a sport je svakako dobro sredstvo manipulacije. Uostalom, da se ne zavaravamo, sve srpske stranke, pa i one proeuropske i demokratske, još boluju od raznih vrsta nacionalizama, kaže naš sugovornik, hrvatski gradanin, dobar poznavatelj prilika u Srbiji, koji ovdje živi vec nekoliko godina.
Po njemu, aktualna demokratska vlast Borisa Tadica, cija partija s partnerima drži i vladu, teško ce dobiti naredne izbore koji se održavaju za nekoliko mjeseci, 6. svibnja, a cinjenica da se predsjednik Srbije na utakmici s Hrvatskom pojavio svega nekoliko minuta, i to incognito, s obzirom da ga ni službeni protokol nije najavio publici, pokazuje da ce Tadic u narednim mjesecima vrlo pažljivo dozirati svoje prisustvo na dogadajima bilo kakvog (politickog) rizika - kao što je bila ova utakmica visokog rizika.
- Tadic je deklarirani eurofil, no javnost nije proeuropski raspoložena, i to je za njega dvosjekli mac pred ove izbore. Uz to, ekonomski pokazatelji u Srbiji nisu dobri, kriza je velika, stanovništvo siromašno, a stopa rasta negativna, mada vlast to ne želi priznati u službenim podacima, stoga država vjerojatno sada ponovno želi uzeti Telekom, da bi ga preprodala i da bi proracun dobio novi, znacajan priljev. Politicki, paralelno se odvija proces rehabilitacije lika i djela Draže Mihajlovica i slicni retrogradni procesi, što dokazuje da uoci izbora jacaju konzervativne snage. Ekstremisti su se vec pokazali ovih dana u nasilju nad Hrvatima. Na koncu, pitanje je i što je s Tadicevom bolešcu, koja se zataškava - kaže naš dobro upuceni sugovornik.
"Naprednjacki" Nikolic
Prema pisanju medija, u politickim krugovima razmišlja se o spajanju predsjednickih, parlamentarnih i lokalnih izbora 6. svibnja, na ?urdevdan, jer bi to odgovaralo DS-u i Tadicu, dok Tomislav Nikolic, konzervativni Tadicev suparnik, ciji se tabor ovdje naziva "naprednjackim", priželjkuje da se prvo kandidira za premijera, a onda kad njegova partija osvoji vecinu, ode kao kandidat i na predsjednicke izbore, koje je zadnji put izgubio od Tadica. To znaci da su ambicije konzervativne politike maksimalisticke i Tadicu nece biti lako u borbi s njima.
Tadicu u odnosu prema van najvažnije je zadržati proeuropsko i moderno lice Srbije buduci da se u ožujku ocekuje da zemlja dobije status kandidata za EU, i zato je policija prema hrvatskim navijacima bila vrlo rigorozna. To jest - poslala ih je kuci, prevenirajuci tako rizik da se nasilje ponovi, a to nije ništa drugo nego izravna politicka odluka vrha Srbije. Rizik narušavanja europske slike zemlje nikako si vlast ne smije dopustiti, ma što to znacilo na unutarnjoj sceni, gdje je Europa ne baš osobito omiljen pojam, narocito nakon što je Hrvatska postala zemlja pristupnica i dobila ulogu stabilizatora "regiona".
Kritike Dacicu
Tadic tu pleše na žici - Europa ocekuje da se Srbija modernizira i provede ozbiljne reforme, a javnost ocekuje da upravo bude tvrd, krut prema toj Europi i oštro štiti nacionalne interese. To je pitanje na kojem bi srpski predsjednik mogao dobiti ili izgubiti izbore, a ne treba ni spominjati koliko mu se zamjera što je upravo u njegovom mandatu, pojednostavljeno receno, Srbija trajno izgubila Kosovo. To je bolna tocka, rak-rana politike u Srbiji, gdje dobar dio gradana ionako smatra da im je medunarodna zajednica vec nanijela ogromne nepravde krajem 90-ih NATO-vim bombardiranjem njihovih gradova, a sada su još ostali i bez mitskog Kosova.
Poznati beogradski novinar Miloš Vasic piše poslije ove utakmice da bi on osobno ovo nasilje nazvao dogovorenim, izravno medu navijackim skupinama, koje možda nisu velike ni dominantne, ali jesu jako ekstremne, i smatra da u Srbiji ima još dosta tvrdih ekstremista. Cak i srpska ministrica sporta Snežana Markovic-Samardžic slaže se da je policija trebala znati što se od ekstremnih navijackih grupa može ocekivati kad je derbi s Hrvatskom u pitanju, da je trebalo prevenirati nasilje, no mediji se ne cude i oštro kritiziraju ministra policije Ivana Dacica.
Tako Gordana Suša u Blicu podsjeca na Dacicevu osobnu povijest i cinjenicu da je nekad bio portparol Slobodana Miloševica. Stoga nije, smatra, nimalo cudno da je Dacic izjavio "samo nemojmo biti kakvi su oni prema nama", misleci na Hrvate. Dacic je, naime, dugogodišnji predsjednik Socijalisticke partije Srbije, dakle stranke koju je bio osnovao Miloševic, a Dacic se prvog dana uclanio u nju.
Eurofobi jacaju
Lice beogradske politike danas je, jasno, mnogo modernije i liberalnije i Dacic je danas u savezu s demokratom Tadicem, u vladi koju vode redom ljudi iz ?indiceva vremena. Poznavatelji prilika tvrde, medutim, da je Tadiceva popularnost i popularnost njegovih demokrata u znacajnom padu i da je vrlo realno da na narednim izborima dode do obrata te da pobijedi Tomislav Nikolic sa svojom grupacijom, s obzirom na to koliko eurofobi jacaju. Kakva bi u tom slucaju bila suradnja s EU-om i Hrvatskom, kakva bi klima tada nastupila u Srbiji, teško je prognozirati. Pobjeda Tadica i demokrata ipak bi bila najbolje što se u Srbiji dogodilo u posljednjem desetljecu.
Cinjenica je da je, nakon utakmice, zaista potpuno sigurno hodati centrom Beograda kao "turist" iz Hrvatske, no je li tako u cijeloj zemlji i u svakom predgradu milijunskog grada - nismo i necemo testirati. Vjerujemo na rijec da je ovdje svatko siguran. Uostalom, iste veceri kad je Hrvatska izgubila polufinale protiv Srbije, u beogradskom Domu omladine koncert je održala splitska grupa TBF (zanimljivo, popularni Splicani vec sinoc su nastupili u Rijeci) i sve je proteklo u najboljem redu. (Piše Tihana TOMICIC/Novi list; Snimio Silvano JEŽINA)
Ljuština: Bilo bi dobro kad bi više citali Krležu
Medu Hrvatima koji su bili u Beogradu bio je i zagrebacki gradonacelnik Milan Bandic koji je došao sa svojim šefom financija Slavkom Kojicem i neizostavnim Duškom Ljuštinom. I oni su razocarani porazom u sportskoj areni, a incidentima ekstremista na ulicama ranijih dana se ne cude. "Bilo bi dobro kad bi i Hrvati, a narocito Srbi, malo više citali Krležu, on je odavno sve o ovome rekao", komentirao nam je Ljuština.
Kuprešak zadovoljan suradnjom Zagreba i Beograda
Naša suradnja je doista dobra, ali postoji još cijeli niz pitanja koja Beograd i Zagreb trebaju riješiti, kaže hrvatski veleposlanik u Srbiji Željko Kuprešak. U prvom redu tu su još granicna pitanja, pa povrat ljudi i imovine, mada on misli da je zapravo realno još jako malo ljudi koji su 90-ih izbjegli iz Hrvatske, a sada bi se željeli vratiti u Hrvatsku. Njihov je interes dobiti pravo na imovinu u Hrvatskoj, a tu su obveze Hrvatske još uvijek velike - no skupe, i pitanje je kad ce se svih moci obeštetiti. Na koncu, posebna su tema ratni zlocini i zakon o ništetnosti, o kojima veleposlanik ne želi govoriti jer je to stvar politike na najvišoj razini.