Teško da će se slučaj "Dajla" moći zadovoljavajuće riješiti drugačije do "džentlmenski" i "salamonski", zapravo politički, kako je uostalom neki dan u Vatikanu navijestio premjer Milanović. Već sama pomisao na novi ciklus sudskih procesa - koji je, poput Pandorine kutije, otvorio ministar pravosuđa prethodne Vlade i koji bi doista mogao biti dozlaboga kompliciran i dugotrajan - dostatna je da se nađe nekakvo izvansudsko kompromisno rješenje.
Podsjećamo, slučaj "Dajla" sama je sebi napravila Katolička crkva. No, najprije joj je nekom čudnom, da ne kažemo procrkvenom državnopolitičkom, sudskom i upravnom logikom Republika Hrvatska, između 1997. i 2002. godine, poklonila oko 380 hektara zemljišta (i nešto manjih zgrada), od ukupno 580 ha, koje je nekoć pripadalo Benediktinskom samostanu i hospiciju u Dajli pokraj Novigrada.
Obrazloženje bijaše da je to zemljište vraćeno Crkvi jer ga je, što agrarnom reformom, što konfiskacijom, benediktincima 1947. i 1948. oduzela tadašnja jugoslavenska vlast koja je, k tome, redovnike bila pozatvarala, a potom i natjerala na odlazak (u Italiju).
Koliko je to vraćanje bilo u skladu s Osimskim i Rimskim sporazumima i naknadama koje je Jugoslavija dala Italiji za tzv. optantsku imovinu (u konkretnom slučaju riječ je navodno o 1,7 milijardi lira, ali se javno ne zna za koje točno nekretnine), u javnosti nema argumentiranog odgovora. Osim ako argumentom ne smatramo po nerijetkima kvazipolitičko rješenje spomenutog pravosudnog ministra Bošnjakovića kojim si je država lani opet uzela što je prije 10, 15 godina poklanjala (vraćala).
No, da su unutar Katoličke crkve bili složniji i manje gramzivi, gotovo je sigurno da do ovog obrata - oduzimanja poklonjenog zemljišta - ne bi došlo. Ali, avaj, ljubav prema novcu i u Crkvi je od pamtivijeka bila velika. Župa Dajla te Porečka i pulska biskupija, kojoj organizacijski pripada, počele su poklonjeno im zemljište prodavati i ulagati u svoje tvrtke radi biznisa.
Doduše, opravdanja su bila da se tim novcem i nekretninama čine dobra crkvena i društvena djela - gradio se Pazinski kolegij, a zamjenama je u vlasništvo dobiven i sam dajlski samostan. Izgleda da su u tom trgovanju nekretninama Župa i Biskupija zaboravile na svoj stari, još iz 1975. godine, dogovor s benediktincima iz talijanske opatije Praglia, kamo su se iz Dajle onomad sklonili redovnici. I oni su tražili svoj dio nekretninskog kolača, a kad su nekretnine poklonjene/vraćene Župi Dajla za to su u Hrvatskoj osnovali svoje poduzeće - Abbazia d.o.o. sa sjedištem u Puli. (piše Goran PRODAN)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU