Slušala je labinska starogradska kula, zvana Torion, riječi koje već stoljećima sluša, one dijalektalne, na cakavici i čakavici, njene. Slušao je to i Labin, kojeg s kule vidiš kao na dlanu. Na Torionu su se okupili pjesnici, najmlađi, malo stariji, stariji, ženski i muški, oni koji misli, doživljaje i emocije osjećaju i zapisuju, da bi se lokalni dijalekt opet probudio, opet s koljena na koljeno širio, jer istina je da se jedno vrijeme bio zapostavio. No, već dugi niz godina radi se na njegovu brendiranju, radi se zahvaljujući pjesnicima, umjetnicima, slikarima i kiparima, mladima, školskom nastavom, ljudima općenito, da se domoća beseda ne zobi, da se ne zaboravi.
Pjesma iseljenika
Sunce je polako zalazilo za Torion, a pjesme su se nizale i redale, one o ljubavi, životu, očevima i majkama, o djedovima, o Labinu. Sve je započelo na inicijativu Kulture snova - Kulturnog kruga Labin i labinske pjesnikinje Nede Milenkovski - Albe Istriane. Večer poezije na Torione otvorila je pjesma izvrsnih pjevačica pjevačkog zbora Neo, da bi potom pjesnikinje i pjesnici započeli s čitanjem svojih radova. Neda je pročitala pjesme iseljenika iz Švedske koji nije želio biti imenovan. U pjesmi "Adio, moj Labin" ispričava se svom gradu što je iz njega odletio, poručuje da nije Labin za to kriv, nego je takva bila sudbina. Na cakavici nam to poručuje čovjek koji više od pedeset godina živi daleko od svog voljenog grada.
Pjesnike je na harmonici staroj 160 godina svirkom i pjesmom pratio Franko Kalac, labinski pjesnik i glazbenik. Potom su svoje radove čitala djeca Ria Gobo, Dino Peruško i Ana Paula Peršić, da bi nakon njih svoje stihove počeli kazivati odrasli pjesnici iz Labina, Tupljaka, Raklja, Barbana i Cresa - Miranda Škalamera Verbanac, Rina Miletić, Đulija Miletić, Zlata Jurcan Vukelić, Ivanka Arefijev, Bruna Gobo, Željka Fonović, Sanja Depikolozvane, Zdenka Načinović, Silvija Faraguna, Nikola Šumberac, Tina Družeta, Lucijan Mohorović čitao je rad drugog autora, Neda Milenkovski, Branko Valić, Avelina Damjanjević i Drago Draguzet.
Zajednička zbirka
Nezaboravna večer u kojoj su uživali pjesnici i publika, slučajni namjernici među kojima je bilo i stranih gostiju koji nisu razumjeli riječi, ali su poslušali pjesmu pjevačkog zbora, svirku na harmonici Franka Klaca, mehu i usnoj harmonici Drage Draguzeta. Na kraju nam mnoštvo reče da se to mora ponoviti. Na Torionu pročitane pjesme uskoro će ugledati svjetlo dana u velikoj labinskoj zbirci pjesama koja se sprema. Sretnici su ih imali prilike ove ljetne večeri na labinskom Torionu već čuti. (A. ŠĆULAC)