Nakon krvavih terorističkih napada u Parizu postavlja se pitanje jesu li tajne službe, odnosno sigurnosno obavještajne službe mogle učiniti više i spriječiti napade, odnosno dokle uopće seže razina njihovih sposobnosti kad su napadi ovakvog tipa u pitanju. Vlatko Cvrtila, stručnjak za geopolitiku, smatra kako je od sigurnosno-obavještajnog sustava teško tražiti više od onog što čini u smislu sprečavanja terorističkih napada.
– Francuska je poduzela niz mjera nakon terorističkog napada u siječnju i imali su različitih indicija te su spriječili određene napade, barem prema izvješćima koje njihove službe daju. Međutim, od deset napada spriječit ćete devet, jedan nećete, i taj će izazvati izuzetno velik učinak. I uvijek ćemo postaviti pitanje što se radilo, jesmo li taj deseti mogli spriječiti.
Udružiti kapacitete
S obzirom na informacije koje imamo, možemo vidjeti da se radilo o mreži koja nije bila formirana samo na tlu Francuske nego i izvan nje, i teško je očekivati da bi samo francuska služba mogla spoznati što se sprema u nekoj drugoj državi. To nas upućuje na to da bi ipak trebalo na razini EU-a udružiti sigurnosno-obavještajne kapacitete, puno više razmjenjivati informacije i zajednički raditi kako bi se takve opasnosti spriječile. To će se vjerojatno sada dogoditi, jer to je naprosto potreba. Na žalost, Europa ima takav tip sustava koji je usmjeren na to da se pojačano čuvaju slobode građana, vrijednosti na kojima počiva europski poredak i svako povećano davanje ovlasti sigurnosno-obavještajnom sustavu upozorava da bi moglo doći do kršenja ljudskih prava. Vjerojatno će se posegnuti za nekim mjerama koje će biti u sivoj zoni, ili na granici između slobode i sigurnosti, a u cilju da se što prije uoče indicije i spriječe opasnosti – ističe Cvrtila.
Učinkovita ideologija
Cvrtila kaže kako mu se čini da se smetnulo s uma da se suočavamo s tipom opasnosti koji ima iza sebe izuzetno učinkovitu ideologiju.
– Ne možete eliminirati jednu ćeliju, ili nekog vođu, i nakon toga smatrati da ste riješili problem. Problem se naprosto širi i generira nove i nove opasnosti. I nije to samo posao sigurnosno- obavještajnog sustava, nego i drugih dijelova državnog sustava, pa i društva da bi se moglo raditi na deradikalizaciji, odnosno da se na određen način poduzmu sve mjere kako ta radikalizacija više ne bi bila učinkovita. To zahtijeva izuzetno velike, šire napore. Istina je da je EU dao određene preporuke prema kojima bi trebalo djelovati kroz obrazovni sustav, kulturne i druge sustave, a ne samo sigurnosne, i na drugačiji način se suočavati s ideologijama koje posebice radikaliziraju mlade ljude. To podrazumijeva i drugačije tipove integracije i drugačiji pristup skupinama koje su marginalizirane, a najčešće su to doseljeničke skupine homogenizirane na uskom području, izolirane od ključnih društvenih procesa. To je sveobuhvatniji problem– naglašava Cvrtila.
Pred nama je, čini se, dug i težak put.
– Na žalost, i vjerojatno, ćemo se suočavati sa sličnim traumama u smislu uspješnih terorističkih napada, ne samo u Parizu nego, bojim se, i u drugim gradovima Europe. Trenutačno je, naime, takva tenzija koja stvara dovoljno onih koji su spremni počiniti takve terorističke napade i ta tenzija će trajati još jedno duže vrijeme – kaže Cvrtila. (S. PAVIĆ)