Nakon što je James Thomson, znanstvenik sa Sveucilišta Wisconsin u Madisonu, u studenom 1998. godine prvi put uspio izolirati maticne stanice iz neiskorištenih embrija iz jedne klinike za lijecenje neplodnosti te tako uspostaviti prvu liniju ljudskih maticnih stanica iz embrija na svijetu, ocekivalo se da ce poceti nova era u medicini i lijecenje neizljecive i smrtonosne bolesti. Milijunima bolesnih ljudi to je otkrice ulilo novu nadu.
Epohalno znanstveno otkrice je nažalost ubrzo postalo novo vježbalište morala buduci da se u znanost upetljala politika i religija. Sve konzervativne stranke i kršcanske crkve digle su se na noge protestirajuci. Papa Ivan Pavao II. javno je osudio takva istraživanja, a bivši americki predsjednik George Bush zabranio je njihovo financiranje novcem iz državnog fonda. Privatnom je sektoru medutim pustio da radi što hoce. Tu je zabranu tek prošlog tjedna, nakon osam godina, ukinuo Barack Obama, a rješavanje pravnih i etickih pitanja prepustio struci - zdravstvu. SAD je tim cinom poslao poruku svijetu da su tehnologija i znanost ponovno u središtu njegovih nacionalnih ciljeva.
Embrionalne maticne stanice pokazale su se dragocjenima jer se, pod odredenim uvjetima, mogu »pretvoriti« u bilo koju vrstu tjelesnih stanica što bi izazvalo revoluciju u regenerativnoj medicini. Znanstvenicima se pruža mogucnost stvaranja bilo koje vrste zamjenskih tkiva za lijecenje najrazlicitijih bolesti poput stanica koje proizvode inzulin za dijabeticare ili nove veze za živcane stanice oštecene kod ozljeda kralježnice ili regeneriraju moždane stanice kod oboljelih od Parkinsonove bolesti. Mogucnosti su naprosto neogranicene buduci da se iz maticnih stanica može napraviti svih dvjesto vrsta stanica od kojih je sacinjen ljudski organizam.
Samo jedna oplodena jajna stanica može biti izvor za uzgoj stanica kože, živcanih stanica, plucnih, stanica srcanih mišica, bubrega i jetre, gušterace i štitnjace, dakle svih vrsta tkiva i organa ljudskog organizma. Ilustracije radi, srcane bolesti koje su ubojica broj jedan u svijetu mogle bi tako postati stvar prošlosti ako bi se »rezervno« srce moglo uzgojiti u laboratoriju. Ljudi s liste za transplantaciju organa više ne bi umirali u išcekivanju donora. Iako je istraživanje maticnih stanica tek u zacetku, samo je pitanje vremena kad ce se nove metode lijecenja unatoc zabranama i kocnicama poceti primjenjivati.
Rasprava o maticnim stanicama dobivenim iz neiskorištenih embrija samo je još jedno poglavlje u raspravama o pobacaju, umjetnoj oplodnji, zamrzavanju i doniranju embrija te kloniranju. Naime, embriji na kojima se rade istraživanja potjecu iz klinika za umjetnu oplodnju, dakle rijec je o embrijima koji se nisu koristili za fertilizaciju i bili bi ionako odbaceni. Ostaci embrija stvorenih za in vitro fertilizaciju doniraju se istraživackim centrima u kojima znanstvenici iz njih u fazi blastociste, odnosno peti dan od oplodnje jajne stanice, izoliraju maticne stanice. One se dalje mogu držati u kulturi i zamrzavati. Istraživanje maticnih stanica iz embrija usko je povezano s kloniranjem buduci da bi ono, primijenjeno u terapijske svrhe, moglo riješiti pitanje odbacivanja transplantiranih organa. Terapija embrijskim stanicama mogla bi biti revolucionaran medicinski korak jer bi se uz njihovu pomoc mogla obnavljati bolesna tkiva i zamjenjivati oboljeli organi rezervnim dijelovima »iz uzgoja«.
Dio koji je Crkvi i vjernicima bio neprihvatljiv jest cinjenica da se izoliranjem maticnih stanica embrij ubija i iz njega se više ne može razviti ljudsko bice, iako bi on ionako bio uništen. Diljem svijeta dnevno se odbacuju milijuni neiskorištenih embrija umjesto da se iskoristi njihov potencijal za lijecenje. Za Crkvu je to život, ljudsko bice, a za znanstvenike nakupina stanica bez središnjeg živcanog sustava koji bi je cinio jedinkom.
No, za mnoge bi vjernike i protivnike istraživanja na embrijima ta pitanja ipak mogla postati svojevrsni test vjere kada bi se i sami, ili pak netko koga vole, našli pred nebeskim vratima. Zdravim je ljudima puno jednostavnije odlucivati o sudbinama onih u ciju se kožu jednostavno ne mogu staviti, onih kojima prijeti amputacija uslijed uznapredovalog dijabetesa ili onih paraliziranih i prikovanih za krevet i kolica.
Što se Hrvatske tice, istraživanja na embrionalnim maticnim stanicama vjerojatno su stvar vrlo daleke buducnosti buduci da mi vec godinama, unatoc beskrajnim raspravama i navodnoj pronatalitetnoj politici, nismo sposobni donijeti ni zakon o umjetnoj oplodnji, odnosno pravni okvir koji bio uopce sadržavao rijec embrij. Pritom stanje u Hrvatskoj, osim po pitanjima umjetne oplodnje i kontracepcije, u mnogocemu nalikuje vremenima Busheve administracije. I u nas se religija i politika guraju u odluke znanosti, istovremeno nehajno ignorirajuci, ako vec ne ismijavajuci, ekološka pitanja i energetsku politiku.