Deset godina nakon što je londonska policija u svoja vozila pocela ugradivati crne kutije, po uzoru na one zrakoplovne, relevantne strukture Europske unije najavile su mogucnost da od pocetka 2011. ugradnja tih uredaja u nove automobile bude obavezna. Vijest objavljena pocetkom tjedna izazvala je brojne reakcije, pretežu one pozitivnog predznaka, no odvjetnicki su timovi vec najavili veto dode li do takve odluke, pravdajuci se ponajprije zaštitom privatnosti koju bi crne kutije mogle narušiti. Da ce biti vrlo teško djelovati protiv spomenutog zakona, pokazuje niz statistickih podatka koji - u pravilu - podržavaju uvodenje takvog sustava nadzora.
Komisija za sigurnost cestovnog prometa uz pomoc industrijskih subjekata koji sudjeluju u autoindustriji 2003. godine pokrece projekt "Veronica" (Vehicle Event Recording Based On Intelligent Crash Assessment), koji nakon sustavnog bilježenja prometnih nesreca i razloga zbog kojih do njih dolazi 6. listopada 2009., objavljuje na cak 2.033 stranicei izvješce koje svim nadležnim institucijama sugerira obvezu uvodenja crnih kutija.
Uostalom, najjednostavnija mjerenja govore tome u prilog. U proteklom desetljecu uvele su ih brojne državne službe ne samo u Engleskoj, nego i u Njemackoj, Italiji ili Švicarskoj i svi vozaci koji su znali da upravljaju automobilom s ugradenom crnom kutijom u prosjeku su za 10 posto smanjili rizicnije ponašanje i broj nesreca. Dakako, mjereno u novcu, uštedeni su milijuni pa se znanstvenici ukljuceni u projekt stavljaju na stranu crnih kutija.
Voditelj projekta Ralf-Roland Schmidt-Cotta, strucnjak ponikao u njemackom gumarskom divu Continental, zalaže se za uvodenje crnih kutija s tvrdnjom da bi one mogle postati idealni, neutralni svjedok nesreca te na taj nacin silna pomoc policiji i sudovima u utvrdivanju krivnje za nesrecu. Takoder psihološki utjecaj na vozace je golem: znajuci da su praceni, automatski se pocinju ponašati u skladu s prometnim propisima.
Javile su se i brojne komisije za zaštitu ljudskih prava koje tvrde da su crne kutije izravno zadiranje u privatnost vozaca. Njihova tvrdnja ima uporište jer ne bi trebalo dugo cekati situaciju da loše tumacenje poruka sa senzora bude kontraproduktivno te da se žrtva pretvori u krivca. I sami smo svjedoci golemog broja kvarova na elektronici automobila te nema razloga da se tako nešto ne pocne dogadati i s crnim kutijama.
Što se Hrvatske tice, mogucnost uvodenja crnih kutija otvara ekonomske rasprave. Kod nas se ispred sigurnosti i etike stavlja njegovo velicanstvo novac. Cak i najjednostavnije racunice stoga govore da je vrijednost prosjecnoga hrvatskog automobila oko 15 tisuca kuna, dok bi ugradnja crnih kutija stajala najmanje 4 tisuce (3,5 tisuca uredaj i 500 kuna ugradnja), što je uistinu apsurdna situacija.
Kada je rijec o novim automobilima, stav struke je jedinstven: automobili moraju postajati sve sigurnijima, no u današnjoj situaciji prepolovljene prodaje automobila, njihovo poskupljivanje, što kod najcešce kupovanih automobila u Hrvatskoj znaci poskupljenje za 5 posto, apsolutno nema smisla.
Crna kutija je neizbježnost kod profesionalnih prijevoznickih službi - kamioni i ostala teretna vozila morali bi ih ugradivati obavezno, dok je takva zakonska obveza za automobile preuranjena pa cak, po mišljenju nekih, i nepotrebna.
Ude li Hrvatska uskoro u EU, svaka rasprava materijalno-eticko-sigurnosne podloge bit ce bespredmetna. Ostane li i dalje izvan, takvu ce obvezu moci izbjeci uz još jedan utješni podatak: prema važecim pravilima automobili registrirani u Hrvatskoj bez obzira na to budu li imali ili ne ugradenu crnu kutiju, slobodno ce se moci kretati svim prometnicama Unije.