U nedjelju se kod prometnice D75 Kanegra, točnije kod raskrižju Savudrija-Kanegra-Buje-Valica, okupio velik broj Umažana i mještana okolnih naselja koji su prosvjedovali u nadi da se zaustave uzaludna stradanja na ovom križanju, na inicijativu mještanke naselja Valica, Deane Damiani.
"Nadam se da ćemo trajno riješiti problem ove ceste i ovog raskrižja smrti. Prije desetak dana se desila još jedna u nizu prometnih nesreća i rekla sam - dosta, trebamo nešto napraviti. Tražimo barem nešto provizorno, barem jedan montažni kružni tok. Mislim da su građani to zaslužili i vjerujem da ćemo uspjeti u toj namjeri", kaže Damiani.
Na ulazu i izlazu iz Europe
Mještani se pitaju "koliko još duša mora lebdjeti nad ovom prokletom cestom, koliko majki mora nositi cvijeće na ovo križanje" zbog čije su nepreglednosti ovdje konstantne prometne nesreće. Dugu priču piše ova crna točka koja već 40-ak godina čeka rekonstrukciju. "Ovo je sramota, nalazimo se na ulazu i izlazu Europe", čulo se među mještanima.
- Podržavam ovu hvalevrijednu inicijativu da se napokon problem ovog raskrižja, koje je donijelo toliko nesreća i smrtnih slučajeva, u naredno vrijeme riješi. Toliko je opasno da je za naše doba i za moderni turizam zaista neprihvatljivo. Apeliramo na sve institucije, počevši od gradskih, županijskih pa do državnih. Svi sudionici u prometu moraju biti zaštićeni, veli Liviano Kocijančić, predsjednik Mjesnog odbora Marija na Krasu.
Ogorčeni mještani i svi koji su im došli dati podršku i potpisom peticije pod nazivom "Zaustavimo uzaludna stradanja", apeliraju da se institucije probude. Kažu da im se javio i velik broj ljudi koji su na ovom mjestu doživjeli prometnu nesreću. Svi se pitaju zbog čega se u toliko godina nije ništa učinilo, iako su sadašnji i nekadašnji vijećnici mnogo puta na sjednicama Gradskog vijeća Umaga postavljali pitanja o "raskrižju smrti", kako ga nazivaju mještani.
Za par stotina tisuća kuna
- Zanimalo me zašto se nije ništa riješilo po tom pitanju pa sam nazvao Županijsku upravu za ceste. Doznao sam da je 2012. godine to bila županijska cesta. Napravili su idejni projekt za trajno rješenje, fiksni kružni tok. No, ustanovilo se da postoje imovinsko-pravne prepreke, da se trebaju riješiti odnosi između gradova Buje i Umag, pa se odustalo od fiksnog rješenja jer bi proces potrajao i do deset godina. Nadalje, došli su do izvedbenog projekta za montažni kružni tok koji bi riješio problem na zadovoljavajući način. U međuvremenu je cesta postala državna, tako da su svi projekti predani Hrvatskim cestama i to od tada stoji, veli Daglas Koraca, predsjednik umaške podružnice IDS-a, koji je došao dati podršku inicijativi. Istaknuo je da mu je žao što nitko iz Grada Umaga nije došao, ali se nada da će se nakon ove peticije nešto riješiti. Ovaj je projekt, ističe, gotov za malo novca, radi se o nekoliko stotina tisuća kuna, a spasio bi mnoge živote.
Raskrižje zvano "skora budućnost"
- Ovdje su se rodili i živjeli i moji roditelji, bake i djedovi te generacije prije njih, stoga ovo raskrižje poznajem jako dobro. Postojalo je stoljećima unazad, kada su cestom prolazili ljudi s magarcima, konjima i mulama. Od tada se promet uvelike povećao jer se Kanegra razvila u turističko naselje, a raskrižje je ostalo gotovo isto. Kao nekadašnji odbornik govorio sam da ovo raskrižje neće moći podnijeti tolike gužve. Tada je jedan arhitekt napravio projekt i istaknuo da se mora realizirati u skoroj budućnosti. Ovo bi se raskrižje trebalo zvati "skora budućnost", jer sam tada imao 30 godina, a sada ih imam 70 i još uvijek čekam tu skoru budućnost, kaže Pino Zakinja. (Napisala i snimila Tea GRGIĆ)