Županijski pročelnik za poljoprivredu Milan Antolović, nakon 24,5 godina provedenih na ovoj funkciji, od Nove godine odlazi u zasluženu mirovinu, a kako bi ga njegovi brojni suradnici i prijatelji dostojno ispratili, djelatnici njegova Odjela za poljoprivredu pripremili su mu, u potpunoj tajnosti, feštu iznenađenja. U velikoj kino-dvorani pazinskog Spomen doma okupilo se nekoliko stotina ljudi iz poljoprivrednih institucija, ustanova, udruga i tvrtki iz cijele Istre, ali i iz Rijeke, Zagreba i Slovenije, a kad je Antolović posljednji ušao u dvoranu, još ne znajući o čemu se radi, bilo je očito da je iznenađenje uspjelo: pljeskom i ovacijama najdugovječniji pročelnik neke hrvatske županije ispraćen je do svoga mjesta u prvom redu, a s pozornice je zatim krenula priča o njegovoj karijeri.
Najprije je kraćim glumačkim performansom prikazano kako je Antolović 1993. godine prihvatio Jakovčićev poziv da preuzme resor poljoprivrede u tada tek osnovanoj Istarskoj županiji, i kako je počeo raditi dok još nije imao ni ured. Petnaestak govornika zatim je kroz vedre epizode progovorilo o Antolovićevim postignućima kao pročelnika, ali i o njegovim ljudskim osobinama.
Jedinica za upornost
- Milan Antolović je jedinica za tvrdoglavost i upornost, a bez njega istarska bi poljoprivreda danas izgledala bitno drugačije, rekao je Ivan Jakovčić, danas europarlamentarac. "Iz Bruxellesa na nas gledaju kao na turističku regiju koja ima najbolje maslinovo ulje na svijetu, koja uspješno spaja obalu i unutrašnjost, i koja nije ustuknula kad su naši prijatelji iz Slovenije pomislili da samo oni smiju imati teran, a sve to ne bi bilo moguće bez buldožera koji se zove Milan Antolović", rekao je današnji istarski župan Valter Flego. Negdašnji ministar poljoprivrede Davor Romić prisjetio se kako je s Antolovićem surađivao i kao mladi inženjer i kao dekan Agronomskog fakulteta, a raznih zgoda vezanih uz Antolovića prisjetili su se i Slobodanka Vale, Božica Marković, Darko Bratulić, Ivan Milotić, Danilo Skoko, Vesna Ivančić i drugi.
Rezime Antolovićeve pročelničke karijere od 1994. do 2017. godine može se sažeti u brojci od preko 200 odrađenih projekata u vrijednosti od preko milijardu kuna, ali i, kako je prikazano projekcijom poslije ovih govora, u osnivanju niza udruga i institucija, među kojima je više govornika kao najvažnije ocijenilo Fond za razvoj poljoprivrede i agroturizma, te Agenciju za ruralni razvoj Istre. Antolović je pokrenuo ili podržao i desetke danas prepoznatljivih i nadaleko poznatih manifestacija, od Vinistre u Poreču do Međunarodnog sajma pršuta u Tinjanu, inicirao je program nabave sadnog materijala zahvaljujući kojemu Istra danas ima najbolja vina i maslinova ulja.
Ja san munjen
Kad je došao red da i sam kaže nešto o sebi, počeo je ovim riječima: "Ja san munjen, a sad vidim da je i moje djelatnike zahvatila ta bolest", svima se od srca zahvalio za ovu neočekivanu feštu koja ga je iznenadila, obradovala i počastila. O postignućima za koja su ga govornici pohvalili rekao je: "To je naše djelo u smislu agrarne politike, ali sve su to napravili vrijedni istarski težaci koji su prihvatili izazov." Prijatelje i uzvanike podsjetio je i na zgodu kad su prvi put uvedene imovinske kartice, pa je tada novinarima izjavio da je on najbogatiji pročelnik jer ima četvero djece. Supruga i djeca, a danas i unuci, nisu ga često viđali dok je po petnaestak sati dnevno provodio u Županiji pripremajući sa suradnicima projekte preporoda istarske poljoprivrede, pa su mu mnogi govornici poželjeli da to sad nadoknadi, iako je svima jasno da će Milan Antolović "otići u penziju, ali u mirovinu nikako".
Prvi poklon koji su mu uručili djelatnici njegova Odjela za poljoprivredu povelika je slika istarskog boškarina koja je četvrt stoljeća visjela u njegovu uredu, a zatim su se sa svojim poklonima i znacima pažnje izredali brojni predstavnici poljoprivrednih, ribarskih, lovačkih, proizvođačkih, uzgajivačkih i drugih udruga, čelnici lokalne samouprave, ustanova i institucija. Na domjenku koji je uslijedio Antoloviću je sretan odlazak u penziju pjesmom zaželjela Vesna Nežić Ružić, a među tortama koje je Antolović zatim krenuo rezati uz pomoć supruge i unuka isticala se ona s natpisom "Adio tenšion, dobro doša penšion". (Davor ŠIŠOVIĆ)