Cockerova glazbena vatra u Areni

I uz 69 burnih godina na leđima, Cocker i dalje pjeva jednakim žarom kao nekada
I uz 69 burnih godina na leđima, Cocker i dalje pjeva jednakim žarom kao nekada

- Bog vas blagoslovio. Lijepo je vratiti se u Pulu, izustio je sinoć Areni Joe Cocker pred oko osam tisuća ljudi. I svoj treći nastup u Areni slavni rocker je odradio solidno, mogli bi reći gotovo rutinerski, no na svu sreću, za razliku od prva dva puta kada je izveo potpuno iste pjesme istim redoslijedom, ovaj put je osvježio repertoar novim skladbama sa zadnjeg albuma "Fire it up".

U njima je Cocker pokazao da još ima snage, što se pogotovo vidi u "Eye on the prize" i himničnoj, optimističnoj "Fire it up" koje je i publika odlično prihvatila pa možemo očekivati da će nešto od tih novih stvari ostati na njegovoj set listi i na idućim turnejama.

Spomenimo i da je "Eye on the prize" jedna od rijetkih koja nije ljubavna, već se u noj prisjeća svog oca. "Sjećam se kako sam gledao svog oca kako svira, on je bio heroj svih mojih snova", pjeva Cocker te nastavlja kako je zbog njega odlučio imati svoj bend i biti najbolji od najboljih dok ga je otac upozoravao da ništa ne dolazi samo od sebe, da treba ostati čvrsto s nogama na zemlji i da mu nitko neće pomoći. Ali isto tako otac mu je govorio: "Jednog dana otkrit ćeš da postoji svjetlo koje sjaji za tebe". Pouka priče je da se trud isplati, a Cocker o tome može o tome pjevati s neupitnim autoritetom pred svojim vjernim obožavateljima.

U svakom slučaju, atmosfera je cijelo vrijeme koncerta bila odlična, kako u amfiteatru, tako i izvan njega, a ljudi su na njegove pjesme i plesali. Dobro je poredao sporije i brže stvari tako da nije bio dosadan, koncert je imao svoj ritam i dinamiku. Čovjek ipak zna kako se to radi, na sceni je već četiri i pol desetljeća.

Još jedna stvar koja se nije promijenila kod Cockera je njegov običaj da ne komunicira puno s publikom. Ako ne računamo njegovo predstavljanje benda, izgovorio je tri rečenice. Isto tako, koncert je opet sabio u sto minuta. S jedne strane pomalo predvidljivo, s druge strane jako dobro odrađeno, s pjesmama koje nisu izgubile na snazi nego ih dapače Cocker i njegov bend svaki put izvedu savršeno, a 69-godišnji glazbenik i dalje nije zaboravio tu i tamo poskočiti nakon uspješne izvedbe.

I dalje je jak na baladama pa je tu neizbježna "You are so beautiful" Billyja Prestona, "N'oubliez jamais" pa i nova "You love me back" uz neizostavnu "Up where we belong". Osim desetominutne "With a little help from my friends" Beatlesa kojom redovito završava službeni dio i u kojoj Cocker do kraja demonstrira jačinu svog glasa, te "Unchain my heart" Raya Charlesa i "You can leave your hat on" Randyja Newmana, publika je pljeskanjem dočekala "The letter", obradu Box Topsa koju je ovaj put gurnuo u uvodni dio koncerta.

Na "Come together", još jednu uspješnicu iz prebogate pjesmarice Beatlesa oduševljena publika preuranjeno počinje pjevati refren. Šteta jedino što više ne izvodi "Shelter me" koju je, kada je prvi put došao u Pulu, izveo na bis.

- Rokajte dalje i mi ćemo se vratiti, poručio je na kraju, nakon bisa. Publika ga je pokušala dozvati na još jedan, ali bez uspjeha. No, dobro, činjenica je da još uvijek ne želi baciti koplje u trnje i povući se u mirovinu i da još uvijek ima ljudi koji su spremni napuniti Arenu da bi ga slušali, tako da ćemo ga zacijelo vidjeti i četvrti put u Puli. (M. RADIĆ; snimio D. ŠTIFANIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter