Vrlo inspirativno i lokacijom na otoku izolirano mjesto za Valamar jazz festival otvorilo je sasvim neobicnu pricu u kojoj, ako je suditi prve veceri, nije uživalo baš puno turista. U publici puno poznatih lica iz Valamara, Riviere Porec, lokalnih i regionalnih politickih i inih elita – a muzika prvorazredna.
Led je probila Claudia Acuna, pjevacica «andeoskog glasa», kako rekoše americki glazbeni kriticari, s izvrsnim troclanim bandom – Ben Zwerin bas gitarist, Edgardo Yayo Serka za bubnjevima i fenomenalni gitarist Juan Jauncho Herrera.
Nadahnuta izvedba prve pjesme «Gracias alla vida» uvela je publiku u glazbeni mikrokozmos smješten na tankoj liniji dodira ekspilicitne cileanske, zapravo latinoamericke tradicije i sjevernoamerickog jazz nasljeda. Acuna je pjevacica prekrasnog glasa, koja u interpretaciji ne usteže emocije pred publikom pa je lako razumjeti i kada pjeva iskljucivo na materinjem španjolskom jeziku.
Ipak, druga je pjesma bila na engleskom, «That's what say», a napisala ju je sama i posvecena je djeci koja odrastaju u ratu. A slijedila je pjesma Victora Jara, folk i protstnog kantautora i mucenika kojega nazivaju cileanskim Bobom Dylanom, «El dereccho de vivir en prz», pravo na život u miru, s izuzetno dojmljivim uvodom na bubnjevima. «Zamislite moj san – kad izadu krijesnice i pojedu sve glasove i sve utihne, a ljudi komuniciraju plesom. Koji puta takvu tišinu možemo proizvesti sami», rekla je pjevacica uvodeci publiku u pjesmu «Silencio», nakon koje je otpjevala emocijama nabijenu «Vuelvo al sur» velikog Astora Piazzolle.
Glas Claudie Alcune docarao je stih iz pjesme koji kaže da dolazi s juga, baš kao i melodija bandoneona. Publiku je pocastila i vrlo dojmljivom izvedbom pjesme «But beautioful» koju je prirpemila za prošlogodišnju 50-u obljetnicu Billie Holiday, a od publike se oprostila vrckavom vlastitom skladbom «El cigarito», s posljednjeg CD «En este momento». Oni koji su prvi puta slušali Acunu možda ne znaju zašto im se svidjelo to što su culi, ali istini za volju, ta se muzika poput blagog alkohola uvlaci polako u svijet.
Nakon duže pauze na pozornicu su izašli britanski jazz kontrabasist Dave Holland, cuveni flamenco gitarist iz Granade Pepe Habichuela, njegov sin, takoder gitarist Josemi Carmona i dvojica udaraljkaša iz iste obitelji, izvrsni Bandolero i mladahni Juan Carmona. Kako Holland svira flamenco ritmove na kontrabasu!!! A kako dvojica vrsnih muzicara spajaju jazz i flameco trebalo je cuti u vatrenom drugom dijelu prve veceri Valamar jazz festivala.
Na pozornici je bilo dinamicnih izmjena – od zajednickih svirki svih petorice, preko solo flamenco gitare, solo kontrabasa do vrhunca veceri u duetu Holland habichuela sa skladbom «Camaron» posvecenoj sjajnom flamenco pjevacu. Istinski vrhunska izvedba kojoj nije zasmetala ni jedna falša – to je ljudski. Nizale su se bularije, tarante, fandanga i rumbe u svirci koju je bilo jednako prekrasno i gledati dok su raspoloženi i vješti glazbenici nastavljali na frazu prethodnoga pokazujuci svu raskoš umijeca i žara.
Dva vrhunska glazbenika sviraju skupa tri godine, netom su izdali zajednicki CD «Hands» kojim je povodom Pepe Habichuela rekao da je Holland sada pravi Ciganin, a Pepe gotovo Englez. Njihova muzika otkriva samu suštinu flamenca u nepatvorenom obliku. To su emocije, ekspresivnost i mudrost koji u idealnim dijelovima cine nezaboravnu muziku. Uostalom, kad Tamara Obrovac bira, to mora biti gozba za sladokusce.