Počevši Doručak s autorom s francuskim autorom Philippeom Claudelom Vojo Šiljak iznio je nekoliko podataka vezanih uz Prvi svjetski rat. Bilo je 35 milijuna žrtava, od čega ih je poginulo 15 milijuna, prosječni život u rovovima trajao je oko šest tjedana, dok je život pilota trajao oko dva tjedna.
Philippe Claudel je već od djetinjstva volio pričati priče, od rane je mladosti zamišljao slike i radio stripove. Bavi se filmom i literaturom, a veli da se nekada bolje izražava i snalazi u jednome, a drugi put u drugome žanru.
Književnost i film
U razgovoru sa Šiljkom kazao je da je neobično da je glazba za odlazak u ratove i borbe bila vesela, a da sada skoro pa nitko ne sklada više vojničku muziku, jer to je danas morbidno. Na upit je li mu je draži film ili knjiga, rekao da su mu oba izričaja komplementarna, i da nije tolika zvijezda da bi se posvetio samo filmovima.
Vizualne umjetnosti imaju veliku ulogu u svemu, slikarstvo je za njega najviša umjetnost, jer se događa u jednom trenutku. Strip ja pak definirao reinvencijom. Voli da njegove knjige uznemiruju i da postavljaju teža pitanja, kao i da stvaraju nelagodu. Njegovo djelo "Istraga", veli, ima komičnu stranu, ali i onu uznemirujuću, jer uloga umjetnika je ta da probudi svijet.
- Život postaje bogat kada smo s drugima, veli ovaj francuski umjetnik koji sebe ne smatra zvijezdom, iako je već preveden na 30 jezika. Pričajući o pitanju egzila, ističe da nema neposredno iskustvo o tome, ali da zna što znači odlazak iz rodnoga mjesta, makar nakratko. Bilo je govora i o spisateljskoj mašti i senzibilitetu, a pisac nije pametniji od drugih, on se može stavit u kožu drugog. U svoje 52 godine nije se puno maknuo od svoga zavičaja, koji se nalazi na istoku Francuske, blizu bojišnica iz Prvog svjetskog rata.
Kada ga je Šiljak upitao gdje je Francuska najfrancuskija, odgovorio je da voli tu zemlju zbog raznolikosti krajolika, te da Francuzi moraju održavati svoju kulturu, ali i primati druge kulture. Govoreći o nobelovcu Patriku Mondianu, rekao je da je sretan što je taj veliki francuski autor dobio tu prestižnu nagradu, a osim francuske književnosti, pohvalio je i francusku kinematografiju, koja godišnje proizvede oko 250 dugometržanih filmova, što je impresivan broj i svrstava tu zemlju odmah iza Sjedinjenih Američkih Država i Indije.
- U Francuskoj se puno prevodi, puno se gledaju filmovi svjetskih umjetnika, tu nema cenzure, a film je prije svega timski rad. Osobno, pisanje nisam nikada doživljavao kao terapiju. U književnosti je emocija trajna, može danima živjeti.
Vojo Šiljak postavio mu je i neka pitanja koja postavlja svim svojim gostima, odnosno što bi želio da mu se još dogodi u životu i gdje mu je duša, te zbog čega živi. Rekao je da bi želio dug život, te da se ne boji za svoju budućnost nego za budućnost svijeta, živi da bi bio koristan drugima, a svoju dušu traži.
Oživjela Matoša
Milana Vuković Runjić predstavila je večer prije svoju knjigu "Hotel u oblacima 1914", o čemu su pored autorice govorili Kristina Posilović i Denis Kuljiš.
Autorica je rekla je da je na ideju o knjizi došla tijekom izrade svoje prethodne knjige, te da je i u ovoj knjizi pisala o Matošu, premda je u doba dešavanja radnje iz toga romana već bio mrtav, no zahvaljujući fantastici oživjela ga je.
- Pisala sam iz svojih vizija, fantazija, ali naravno, morala sam i proučavati povijesne činjenice, čemu se sve više posvećujem, rekla je Vuković Runjić govoreći o tome kako uvijek u svoja djela unosi određenu količinu fantazije.
Kristina Posilović definirala je njezine likove osebujnim, a bilo je govora i o povijesnim činjenicama u Europi iz onoga doba. Govoreći o spisateljima koje voli i čiji su joj stilovi pisanja posebno dragi, autorica je spomenula, uz Matoša, i Denisa Kuljiša te Ranka Marinkovića.
Kuljiš se također osvrnuo na povijesnu dimenziju knjige uz riječi pohvale za novo autoričino ostvarenje, 23. knjigu po redu, a on i Posilović napomenuli su da je ova knjiga jako filmična. (V. BEGIĆ)