Profesor zagrebackog Pravnog fakulteta dr. Siniša Rodin jedan je od najboljih domacih poznavatelja europskog prava i upuceni je analiticar cijelog procesa prikljucenja Hrvatske Europskoj uniji, koju, kaže, hrvatska javnost još uvijek ne poznaje dobro:
S jedne strane mišljenje je da se radi o klasicnoj medunarodnoj organizaciji, a s druge da se radi o "tamnici naroda". Obje ocjene u pogrešne. Preveliko je pojednostavljivanju kad se govori o EU-u kao o medunarodnoj organizaciji. Unija je prvenstveno zajednicko tržište, koje funkcionira po kapitalistickim nacelima. I tu dolazimo do prvog problema - naši politicari uglavnom nisu formirani kao osobe u kapitalistickoj ekonomiji. Oni su odrastali u društvu bez kapitalizma, ljudskih prava i tržišta, odnosno u jednopartijskom sustavu.
Nisu samo politicari djeca socijalizma, vec i najmanje polovica stanovništva.
Da, radi se i o gradanima, tocnije o masovnoj svijesti u Hrvata da Vlada može sve riješiti i da je dovoljno prosvjedovati na ulici. Nitko ne polazi od toga da sam riješi problem, prilagodbom na tržištu i vlastitim radom. Država može riješiti probleme, ali intervencionizam je koristan samo u ogranicenoj mjeri. Punim prihvacanjem slobodnog tržišta Hrvatska ce postati posve drukcija nego što je danas. Brojna socijalna prava bit ce ogranicena ili napuštena zato što nisu održiva. Državni deficit dolazi od zadovoljavanja odredenih socijalnih prava koja nisu održiva u kapitalistickom društvu, gdje je BDP onakav kakav je u nas. Iluzija je da se ta socijalna prava mogu financirati na dosadašnji nacin. Unija ce nam pomoci da prijedemo na racionalniji sustav upravljanja državom.
Mnogi ce Vas zapitati zašto ulazimo u EU kada ce brojni gradani u njemu slabije živjeti?
Slabije cemo živjeti u svakom slucaju. No, pravo pitanje je zašto ulazimo u EU, da li zbog 12 europarlamentarca, clana komisije ili nekoliko sudaca, ili zbog toga da se naše društvo i ekonomija postave na racionalne osnove i da na duži rok svakome bude bolje. U tome nam clanstvo u Uniji može pomoci.
Prema istraživanjima, što je EU bliži sve je više euroskeptika.
Razlog je u tome što se pocinju osjecati posljedice koje ce izazvati clanstvo u EU-u. Radi se o razlicitom pogledu na problem. Uzmimo primjer koji se javlja i u drugim sektorima, a radi se o položaju linijskog brodarstva. Imamo jednu veliku, skoro monopolisticku tvrtku, koja prevozi ljude na otoke i duž obale. Što je gradanima potrebnije - da oni zadrže svoj položaj, cijene i brodove, ili da se tržište otvori konkurenciji iz EU-a, pri cemu ce domaci brodari biti izloženi riziku tržišta i možda propasti, ali ce potrošaci dobiti jeftiniju i kvalitetniju uslugu? Postavlja se pitanje što odredeni potezi znace i želimo li štititi brodare i radna mjesta ili nam je namjera štititi potrošace? Potrošaci su u cijelom pregovarackom procesu skupina koju se najmanje uzima u obzir. Primjer brodara može se ticati i brodogradilišta, pošte i drugih industrija i usluga.
Euroskeptici tvrde da je ulazak u Uniju ekonomski štetan za hrvatske interese?
EU sam po sebi nije ni štetan ni koristan. On daje okvir koji je drugaciji od današnjeg i koji ce nekima odgovarati, a drugima nece. Sigurno ce postojati dobitnici i gubitnici clanstva u EU-u. Ono što je nesporno - Unija nikoga ni u cemu ne sprjecava. Otvara ekonomski prostor svakome da se natjece i ostvari najbolji moguci rezultat.
Politickim elitama isplatit ce se ulazak u Uniju?
Hoce, ali ne samo politickim, nego svim elitama. Za Hrvatsku je ulazak u EU elitisticki projekt. Recimo, poljoprivredna elita imat ce veliku korist od ulaska u Uniju, što ne znaci da dio poljoprivrednika nece propasti, jer nece moci poštovati pravila igre. Tako ce biti u svim podrucjima djelovanja. Netko ce uspjeti, drugi ce propasti.
Kako odgovarate kriticarima liberalizma?
U Hrvatskoj se pojavio bauk liberalizma. Poceo se prikazivati kao nešto negativno, iako ljudi uopce ne znaju da su sve suvremene demokratske države liberalne. On se temelji na tekovinama Francuske revolucije, a na njima se zasniva Europska unija. Na liberalizmu se zasnivaju temeljna prava koja pretpostavljaju da su svi jednaki pred zakonom i da je država ogranicena u svojim ciljevima. Napadati liberalizam znaci zalagati se za neogranicenu moc države te neravnopravnost gradana i nekih društvenih skupina pred zakonom. Problem je u tome što neki ciljevi liberalizma nisu u nas niti ostvareni, a ne u tome što su ostvareni pa je to loše.
Vlada nije spremna za reformske poteze ili rezove. Kako ce se Hrvatska »baciti u vodu« EU-tržišta i novih pravila?
Nije rijec samo o Vladi. U hrvatskoj je politici opcenito prihvaceno shvacanje da svaka liberalizacija mora biti minimalna. Svaki korak koji bi nam mogao otvoriti tržište usluga ili rada je minimalisticki, kako bi se napravilo najmanje moguce u tom polju. Hrvatska nije napravila ništa više od minimuma koji EU traži. Razlozi za takvo ponašanje mogu se nazvati strukturalnima, a dobar primjer da ih se pojasni je brodogradnja. Rijec je o radno intenzivnoj industriji, s mnogo radnika, odnosno biraca. Ako odete u liberalizaciju tog sektora, gubite mnogo glasova. A to onda nije liberalizam, nego populizam. (Razgovarao Dubravko GRAKALIC)
CJELOVITI TEKST RAZGOVORA PROCITAJTE U TISKANOM IZDANJU OD PONEDJELJKA.