Slucaj teško bolesne Dine Križman iz Šegari kod Oprtlja ganuo je mnoge. Otkako smo u Glasu Istre objavili pricu o nejakoj dvadesetogodišnjakinji koja bolesnih pluca, 13 kilometara samo u jednom smjeru, po najvecem suncu, pješaci do lijecnika u Bujama, neprekidno zvone telefoni. Javljaju se citatelji koji joj žele pomoci.
Autoškola iz Buja spremna je sudjelovati u sufinanciranju njenog osposobljavanja za vozaca B kategorije. Dina naime najviše želi ozdraviti, a onda poput svojih vršnjakinja položiti vozacki, zaposliti se i izlaziti. Njena bolest, kažu nam telefonski lijecnici, ne bi trebala biti kontraindikacija za polaganje vozackog, no to bi tek trebalo utvrditi.
Dina odmalena boluje od cisticne fibroze i na listi je cekanja za transplantaciju pluca u bolnici u Padovi. Troškove operacije trebao bi podmiriti HZZO, no da bi uopce mogla na operaciju, prvo mora ojacati. Visoka je 159 centimetara, a teška svega 49 kilograma. Njena obitelj u teškom je socijalnom i zdravstvenom stanju. Dini, lani oboljeloj i od dijabetesa, cesto je problem osigurati redovnu, a kamoli kvalitetnu prehranu.
Citatelji hvale i humanost Mirjane Franciškovic iz Buja koja je, iako i sama u nezavidnoj situaciji, pokrenula humanitarnu akciju te postavila kutije za prikupljanje priloga na nekoliko lokacija u Bujama. Kaže da je u svega nekoliko dana prikupljeno 2.570 kuna što je uplaceno na Dinin tekuci racun u Erste banci (broj 3205883968).
- Suprug i ja posve smo je slucajno upoznali prije dvije godine. Dirnula nas je svojim optimizmom. Iako i sami nemamo za benzin, cesto je znamo voziti do lijecnika, kaže Mirjana. Prije mjesec dana supružnici Franciškovic u okolici Šegari nabrali su trešnje i prodavali ih u Bujama te su i na taj nacin za Dinu skupili 1.500 kuna.
- Do sada smo za Dinicu sakupili oko 4.000 kuna, ponosna je Mirjana.
Dini medutim treba organiziran prijevoz do lijecnika, treba joj stalna skrb i kvalitetna prehrana koju joj njezina obitelj, uvrštena u socijalni program Centra za socijalnu skrb iz Buja, ne može priskrbiti. Bolesna baka raspolaže tek skromnom mirovinom, nezaposleni su i Dinina majka te otac epilepticar, a Dina i mladi brat evidentirani su u Centru za socijalnu skrb kao djeca s posebnim potrebama i ostvaruju osobnu invalidninu od po 1.250 kuna mjesecno. Zaposlen je jedino stariji brat.
Dina je odmalena po bolnicama. Kada je kod kuce, sama je svoj lijecnik.
- Svaki drugi dan hranim se na sondu, kaže Dina. Spremno pokazuje aparat za izbacivanje katara i za mjerenje kisika u krvi. Prije tri godine uvrštena je u program transplantacije pluca. Zbog lošeg zdravstvenog stanja operacija je tada odgodena. Trenutno je na listi cekanja i s nestrpljenjem išcekuje poziv. Bolest je medutim znatno uznapredovala. Smanjena joj je funkcija pluca. Ovisna je o terapiji kisikom, posebice tijekom noci. Potrebna joj je i svakodnevna supstitucijska terapija pankreasnim enzimima, vitaminima i mineralima kao i hiperkalorijska prehrana.