Ugradnjom bionickog oka, cipa koji se ugraduje na stražnju stranu ocne jabucice, osobe koje su potpuno izgubile vid mogle bi ponovno progledati. Projekt je u fazi medunarodnog ispitivanja koje se provodi na 30 pacijenata u Europi i SAD-u u dobi iznad 25 godina, a trebat ce još najmanje dvije godine da bi se vidjelo može li osobama koje su tijekom života oslijepile vratiti vid u mjeri koja bi omogucila život bez štapa ili psa vodica.
Iako implantat pod nazivom Argus II ima ogranicenja i ne može vratiti savršen vid, prvi su rezultati ohrabrujuci i mogli bi znaciti revoluciju u tom podrucju medicine, istaknuto je na jucerašnjoj konferenciji za novinare koju je u poliklinici Svjetlost, uoci oftalmološkog simpozija u Dubrovniku, održao dr. Lyndon da Cruz iz londonskog Moorfields Hospitala, jedan od vodecih kirurga i istraživaca na tom podrucju.
"Pomocu sustava Argus II potpuno slijepi ljudi, koji se ne mogu kretati bez vodica ili pomagala, mogu ponovno vidjeti svjetlost, pratiti ravnu crtu, pronaci vrata. Razina percepcije kod pacijenata kojima je ugraeno bionicko oko vrlo je razlicita, a kada shvatimo što uzrokuje te razlike, moci cemo postici više, istice dr. Cruz, koji je dosad izveo sedam operacija ugradnje takvoga oka.
Sustav Argus II sastoji se od tri komponente - cipa koji se ugraduje u oko pacijenta, posebnih videonaocala te mini kompjutera koji pacijent nosi na pojasu. Implantat se kirurški ugraduje iza retine, a ultratanka žica koja ucvršcuje ocni živac omogucuje prijenos svjetla i slika u mozak. Na posebnim naocalama, koje pacijent mora stalno nositi, nalazi se mala kamera s odašiljacem koji šalje slike na cip ugraden u oko. Implantat ima 60 elektroda smještenih na plocici. Podraživanjem razlicitih polja stvara se kontrastna slika uz pomoc koje osoba može prepoznati svjetlost ili obrise. Implantat ne treba mijenjati poput pacemakera, jer se cip u oko ugraduje samo jednom i traje citav život, a baterija se nalazi u mini kompjuteru koji se puni poput mobitela.
Retinalni implantat vec se pokazao uspješnim u vracanju elementarnog vida pacijentima koji su oslijepili zbog makularne degeneracije ili retinitis pigmentoze, a ako se pokaže dovoljno djelotvornim, mogao bi vratiti vid mnogim osobama, u prvom redu oboljelima od dijabetesa i nasljedne degeneracije žute pjege, što su vodeci uzroci sljepoce u svijetu. Bionicko oko može vratiti vid izgubljen zbog degenerativnih promjena povezanih sa starošcu, u nekim slucajevima i kod traume, no osobama koje su slijepe od rodenja prema dosadašnjim saznanjima ne može pomoci, jer oni nemaju obrasce prepoznavanja, njihov mozak ne zna kako procesuirati vizualne informacije.
Pacijenti kojima je dosad ugradeno bionicko oko, ranije potpuno slijepi, poceli su prepoznavati svjetlost, razlikovati crnu, bijelu i sivu boju, hodati po svijetloj liniji. Iako se to cini kao relativno mali uspjeh, jer oni još uvijek vide vrlo slabo, to je prvi korak u primjeni nove tehnologije koja bi se mogla razviti do neslucenih razmjera, istice dr. Lyndon da Cruz.
Ispitivanje postignuca pacijenata s ugradenim implantatom, koje se u sklopu Boston Retinal Implant Projecta odvija u sedam centara u SAD-u te tri u Europi (u Ženevi, Parizu i Londonu) trajat ce iduce dvije do tri godine, a tada ce se utvrditi ima li osnove za komercijalizaciju, odnosno širu primjenu ugradnje bionickog oka.