U glazbeno-natjecateljskom showu RTL televizije "Nikad nije kasno", čiji su voditelji Sanja Doležal i Joško Čagalj Jole, za titulu najboljeg bori se 36 kandidata starijih od 45 godina. Tu su i dvije pjevačice iz Pule, Sanja Dajčman Zahtila i Snježana Demarin.
Razgovarali smo s 52-godišnjom Puljankom Snježanom Demarin (rođena Rajčević). Glazbu je zavoljela još u vrtiću, a u osnovnoj školi je nastupala kao solistica zbora. Sa 16 godina upisala je Glazbenu akademiju u Zagrebu, smjer klavir. S 21 godinom stekla je naziv akademski muzičar - klavirist i profesor klavira te od 1989. godine kao profesorica klavira i korepetitorica radi u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Puli. Cijelo vrijeme bavi se i pjevanjem, a zadnje dvije godine nastupa u duetu s Klaudiom Krajcarom. U braku je 25 godina i ima dvoje djece, sina Luku i kćer Laru, koji se također uspješno bave glazbom.
- Iako ne smijete previše toga odati o emisiji, kako ste krenuli u te vode, kako ste se uopće prijavili?
- Kada sam dobila mejl iz Hrvatske glazbene unije koji su slali svojim članovima, pomislila sam da je to dobra prilika da se predstavim u drugom svjetlu i s drugim repertoarom te sam krenula u sve to neopterećeno. Željela sam probati to novo, drukčije iskustvo, tražila sam nešto više, nešto novo. Rekla sam si, zašto ne probati, prilika je to za upoznati nove ljude, steći novo iskustvo, usavršiti se, radit još intenzivnije na sebi. U svemu tome imala sam veliku podršku obitelji, koja me "gurala" u taj show. Biti pobjednik uopće mi nije bio cilj, niti sam natjecateljski karakter programa, nego čitavo to iskustvo.
- Kako su protekle audicije, je li je uopće poznat podatak o tome koliko se osoba prijavilo?
- Nikada nam nije rečeno koliko je bilo sveukupno prijavljenih, računa se da ih je bilo između 500 i 800. Snimalo se nešto duže od dva tjedna u Beogradu i to na način da smo stalno išli gore-dolje busom na relaciji Zagreb-Beograd. Sreća da su ove godine školski praznici trajali dulje nego inače. Snimanje je inače završeno 23. siječnja, no ne smijem reći ništa o samom tijeku snimanja.
- Kako su reagirali Vaši najbliži, te učenici i kolege?
- Gotovo nitko nije znao da sam se javila, držala sam to po malo u tajnosti, tako da su mnogi tek emitiranjem na televiziji to vidjeli. Inače, nisam avanturistički tip, a audicija nije bila prava audicija, poslala sam audio-video snimku i nakon toga i razgovora sam odabrana. Žao mi je što više od polovice kandidata nisam vidjela jer smo imali snimanja u različitim terminima, no s onima kojima sam se upoznala, odmah sam se dobro našla, lijepo smo "kliknuli". S nekima i danas kontaktiram, primjerice sa Sanjom iz Pule, kao i s Krešom iz Rijeke, odnosno Zagreba.
- Osim pjevačkog umijeća, važnu je ulogu u svemu tome imala i ljudska priča.
- U svemu tome mogu reći da sam sretna jer imam sretnu obitelj, a čula sam puno tužnih priča, kada su se kandidati predstavljali, od gubitaka, tragedija, bolesti. Moj najteži trenutak je bio kada mi je majka preboljela moždani udar i nakon toga tri godine bila potpuno nepokretna.
- Jeste li imali tremu prilikom snimanja? Jedno je pjevati na koncertima, koliko god bili dobro posjećeni, a drugo na televiziji, pred toliko velikim auditorijem.
- Imala sam možda mrvicu treme, one pozitivne, zdrave, koja je brzo nestala. Veću tremu imala sam kada sam se gledala na televiziji, jer uopće nisam znala što sam govorila kada smo se predstavljali, taj dio mi je ostao nekako u magli, dok se za pjevački dio sjećam koncentracije i osjećaja "da lebdim i sreće" s kojim sam to odradila.
- Osim što ste vrsna glazbena pedagoginja, nastupate i s Big Bendom Pula te s Klaudiom Krajcarom.
- U Big Bendu sam od njegovih početaka, a već dvije godine pjevam s Klaudiom Krajcarom. Nastupamo na Brijunima, u autokampu između Fažane i Peroja, u Medulinu, a godinama sam nastupala i u Histriji te u kavani Forum. Puno sam surađivala s pokojnim Davorom Lorkovićem, u Big Bandu i Jazz kvartetu, gdje sam surađivala i s Tamarom Obrovac, a s Kornelijom Benazić u Yuve classic kvartetu i u Shalomu, a s njezinom sestrom Ivonom (Miljas) Fabris u Shalomu i Big Bandu. Nastupala sam i u Duu Swing s Robertom Rosandom…
- Rečeno je da ste sami mogli produkciji predlagati pjesme koje biste izvodili?
- Da, predložila sam raznolike pjesme od "Brod u boci", "Dodiri od stakla", "Daj mi jedan dobar razlog", pa sve do "Women in love", "I will always love you", "My heart will go one" i druge.
- Kako vježbate i održavate glas?
- Budući da i inače redovito pjevam, samo sam malo intenzivirala vokalne vježbe, te kući nešto češće pjevam, izluđujući susjede (smijeh). Glas kontinuirano održavam, nekada sam zbog nekih zdravstvenih tegoba imala neke probleme s glasom, no sada je na sreću sve u redu.
- Vaša je obitelj glazbena, djeca Vam se uspješno bave glazbom.
- Sin Luka je na petoj godini glazbene teorije u Splitu i na četvrtoj godini klavira, također u Splitu, a kćerka Lara, premda studira fizioterapiju u Zagrebu, bavi se i dalje pjevanjem. Široj publici poznata je, između ostalog po nastupima u glazbenim programima "Voice" i "Ružičasto", a nekada svi zajedno nastupamo. Suprug također voli glazbu, svira gitaru i cajon, te mi je iznimna podrška u svemu što radim. Zajedno nastupamo i u glazbenoj skupini Shalom u crkvi sv. Antuna.
- Kakvi su Jole i Sanja prema sudionicima showa, jeste li ih uspjeli bolje upoznati?
- I Sanja i Jole su jako spontani, simpatični, profesionalni. Imaju veliku želju da nas opuste, da suosjećaju s našim pričama i vesele se s nama u našim izvedbama. Budući da se snimanje odvijalo velikom brzinom, nije bilo puno prilika za razgovor, no jako su drage osobe.
- Baviti se glazbenom pedagogijom Vaša je velika ljubav.
- Sretna sam da radim ono što volim. U glazbenoj školi radim od 1989. godine, a prije toga, od kada sam diplomirala 1986. do stalnog zaposlenja radila sam tu u više navrata na zamjenama. Moja bivša učenica Chiara Jurić već drugu školsku godinu je i moja kolegica. Iznimno talentirani Josip Dobrić upisao je arhitekturu, ali se i dalje čujemo, potom je tu Ema Ulemek koja studira u Puli, vrlo talentirana Tijana Stakić koja dobiva nagrade i priznanja i koja je pri kraju sa srednjom školom. Inače, imam izvrstan odnos s bivšim učenicima, često se nađemo, sretnemo, i s onima koji studiraju izvan Pule i Hrvatske.
- Tko je sve utjecao na Vaš glazbeni put?
- Sretna sam što sam imala izvrsne profesore, od Stanke Ivančir i Paole Stermotić, do bračnog para Osip, Zdenka i nažalost pokojne Čedne, a diplomirala sam u klasi Stjepana Radića. Želja mi je biti kakva jesam - prirodna i bez nametljivosti, a po reakcijama prijatelja, kolega i učenika - vidim da sam u tome uspjela. Naravno, u svemu me pokreće ljubav. (Vanesa BEGIĆ)