Redakciji se u četvrtak pismom obratio autor instalacije u Titovom parku, prvi puta potpisan kao Robert Pršinečki, a sada kao Miroslav Krleža. No, povod javljanju bila je želja da se pojasni kako instalacija nije bila usmjerena na oskvrnuće spomenika antifašističkih boraca i da nije riječ o vandalizmu nad spomenikom NOB-a, što je dijelom shvaćeno u javnosti.
Znamo što je korektno
"Obraćamo se u nadi da će istina oko sporne umjetničke instalacije koja je postavljena u Titovom parku ipak konačno izaći na vidjelo te da će javnost o njoj dobiti cjelovitu informaciju, što smatramo presudnim za zauzimanje stajališta, a s obzirom da je umjetnička instalacija izazvala različite interpretacije i reakcije u javnosti, pri čemu ju je dio javnosti krivo interpretirao tumačeći da je bila usmjerena s ciljem osporavanja antifašizma kao temeljne tekovine progresivnog i naprednog društva. Pogrešno ju je interpretirao i sam gradonačelnik svojom ishitrenom izjavom, čime je zasigurno utjecao na negativne reakcije dijela građana. Izvorni cilj instalacije bio je kritika institucije katoličke crkve u Hrvatskoj, koja današnjim djelovanjem nameće svoje doktrine slobodnom narodu Republike Hrvatske pri čemu oštro napada i antifašizam.
Promotrimo li recentne događaje u Republici Hrvatskoj, možemo zamijetiti brojne istupe crkvenih dostojanstvenika koji vrijednost slobode izrabljuju, ne mareći za ozbiljne društvene posljedice koje iz tog procesa proizlaze. Mi smo, kao najobičniji građani, svjesni tih posljedica. Uočavamo ih, slušamo ih, čitamo ih - živimo s njima i uz njih. Znamo procijeniti što je valjano i korektno, a što nije. Znamo zašto smo učinili to što smo učinili. Znamo zašto smo odabrali upravo biste antifašističkih boraca. Također, znamo zašto smo odabrali platnene crne vreće, bijele križeve i simboliku vješala. Isto tako, znamo zašto smo odabrali lokaciju na kojoj se okuplja veliki broj mladih ljudi. I upravo zbog toga što to znamo, svjesni smo da nismo povrijedili ničije osjećaje, da nismo izrabili i zlorabili ni jednu društvenu vrijednost, pogotovo ne vrijednosti tolerancije ili suživota, a najmanje od svega vrijednosti antifašizma. Učinili smo upravo suprotnu stvar, njegujući prije svega umjetničku slobodu, koja ne poznaje ograničenja po pitanju sredstva, načina ili mjesta, kako bi istakli važnost svih onih vrijednosti koje se mogu smjestiti pod kišobranom humanizma. Usmjerili smo pažnju na biste antifašista, koji su u ovom slučaju shvaćeni kao simbol oslobođenja i slobode, otpora i borbe, kao simbol svih onih vrijednosti koji se nalaze na nišanu onih društvenih grupa koje svoje ciljeve žele ostvariti, a svjetonazorske okvire nametnuti, na beskompromisan način.
Umjesto podrške - osuda
Međutim, zanimljivo je to što su oni koji bi trebali prepoznati i složiti se s našom porukom koja je popratila instalaciju, te oni koji bi trebali tolerirati bilo kakav oblik izražavanja slobode, pa tako i one umjetničke, zapravo prvi osudili ovu intervenciju u prostoru. Zanimljivo je i to što se u gradu u kojemu se konstantno naglašava njegova kulturna dimenzija, kao jedna od najotvorenijih, najrazvijenijih i najprogresivnijih u Hrvatskoj (da ne spominjemo recentnu kandidaturu za Europsku prijestolnicu kulture) da se u takvom gradu umjetnička sloboda izražavanja dovodi u pitanje. Upravo takav tip osuđivanja umjetničke intervencije bez adekvatnog promišljanja i iole ozbiljnijeg pokušaja shvaćanja simbolike i značenja instalacije, dovoljno govori o razini kulturno-umjetničke sfere i percepcije umjetničkoga djelovanja u jednom od - kako se često naglašava - najotvorenijih, najrazvijenijih, najprogresivnijih i najliberalnijih gradova u Hrvatskoj", kaže se između ostalog u priopćenju. (G. I.)