Četrdeset godina s harmonikom na leđima, bilo da je išao svirati na vjenčanja, krštenja, momačku ili djevojačku večer, u folklor, s muzičkim sastavom, životni put Darija Grgorovića od malih je nogu vezan uz glazbu.
U dokumentima mu kao službeno ime piše Darko, ali još u djetinjstvu u Vodnjanu tamošnji susjedi koji su govorili talijanski "krstili" su ga u Dario i tako je ostalo do danas. Mužikant u pravom smislu riječi, ovaj vitalni 59-godišnjak iz Galižane ima prijatelja i poznanika u svakom kutku Istre.
Neprospavane noći, svaki vikend izvan kuće i sati i sati s harmonikom u rukama nisu ga umorili. Danas kaže da, kad bi se vratio u djetinjstvo, ponovo bi vezao svoj život uz ovaj instrument jer ne bez njega ne može.
- Otac je kupija harmoniku mom bratu, ali to mu ni hodilo, pa je puštija i ja san je uzea i počea se pomalo vaditi, onako "na uho"… Moja mati, ka je dobro kantala, bi me podsjetila na neku pjesmu, pak bi me vadila sviriti i bi mi govorila, "to je dobro", "tu si žbalja", i tako san vježba dvi-tri ure svaki dan, priča Dario.
- Cili je život armonika s manon. I gotovo da ni bilo šetimane da nis ima neku gažu.
Folklor je još jedna strana Darijove glazbene karijere. U KUD "Mate Balota" u Puli stupio je 1978. godine. Kasnije su došli i nastupi u drugim folklorima, "Balun" iz Vodnjana i "Roverci" iz Klarići. Prije nekih šest godina, zajedno s Rovercima bio je u Dublinu, gdje su osvojili prvo mjesto među etno skupinama iz dvanaest zemalja svijeta.
Pir je, dodaje, za svirca velika obaveza, jer mora "učinit delo kao Bog zapovida". Za sebe kaže da nikada nije nikomu zaboravio doći na svadbu i nikada se nije napio. Popiti se mora malo, reći će Dario, za raspoloženje, ali napiti na piru - nikada. Poslije, kada bi sve završilo, kada bi kumovi i kumpanija koja je ostala otišli đir do Barbana, Žminja, to je već bila druga priča. Svadba je, veli ovaj iskusni svirac, velika obaveza, jer ako zovu harmonikaša za dizanje atmosfere i ples, a na kraju se ispostavi da njega kao da nema, ne čuje se muzika, onda to znači da je prevario cijelu svadbu.
Dario danas svoja znanja i vještine prenosi i na mlađe generacije. Neki mladi, iako učenici glazbene škole dođu k njemu jer žele naučiti svirati po sluhu i "skidati" popularne pjesme, neki jer idu u folklor pa žele naučiti svirati za te potrebe.
- Mojoj ženi moran zahvaliti ča je još s manon, ča me toliko trpi. Non-stop sam bija okolo, nikad doma. Ona je sve delela u hiži, čuvala dicu, ona je sve držala na okupu, zaključit će zahvalom supruzi svoju priču Dario Gregorović. (Razgovarala Vedrana HABEREITER, fotografije iz obiteljskog albuma)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U DANAŠNJEM TISKANOM IZDANJU.