Svratismo na brdskim biciklima u "Piratsku pecinu" iznad Lima. Popili smo malu biru, tocenu, domacu, dvije kole i bocicu od pola litre negazirane vode. Sve skupa 74 kune. Hm, nije malo, ali, eto, djeluje željezni zakon ponude i potražnje: kilometrima unaokolo pusta je šuma ili more i nema drugog lokala, a uglavnom svracaju samo turisti.
Da smo ta ista pica popili, primjerice, na poreckoj rivi - na terasi ugodnog kafica s pogledom na more, ali i na druge ugostiteljske lokale (i štandove), koštalo bi nas ravnih 50 kuna - trecinu manje. Doduše, mogli smo duž te iste rive proci i skuplje, jer cijene u lokalima ipak imaju odredeni raspon, koji ovisi o mikro-lokaciji, opremljenosti, a i poslovnom opredjeljenju vlasnika.
Kad sam kod vlasnice jedne pizzerije u centru Poreca provjeravao da li je pola litre tocenog domaceg (ovaj, hrvatskog) piva 16 kuna (u gradskim je istovrsnim lokalima najcešce 20), kazala mi je da cijenu nisu dizali više od pet godina. Vjerojatno zato jer rade cijelu godinu, a ne samo po sezoni, pa ozbiljno racunaju na domace potrošace. Primjetno je pravilo, ne samo u Porecu, da su ugostiteljski lokali s cjelogodišnjim poslovanjem u prosjeku nešto jeftiniji. Uz izuzetke. Medutim, lepeza i nije toliko široka pa da isto pivo možete popiti za dvostruko veci ili upola manji iznos. Uostalom ni lepeza kvalitete ili ekskluzivnosti lokacija nije takva.
Skuplja kava s pogledom na more
Škrbni Istrijan, a i škrbni turist može na poreckoj rivi i u centru uz malo konzultiranje cjenika zašparati koju kunicu. Tako se politrena boca domaceg piva (iste marke!) može popiti za 16 i za 25 kuna, mali espresso obicno je sedam, osam kuna, ima ga i za devet, ali i za šest, pace, pet kuna! I taj najjeftiniji nije u nekoj prcvarnici vec u pristojnom kaficu u centru grada, istina bez pogleda na more. Kuglice sladoleda listom su po šest kuna, ali nismo im provjeravali velicinu.
No, i tu je, rijetkih, izuzetaka - po pet kuna, ali tzv. specijalnog sladoleda - po specijalnih osam kuna. Slicno je i s najpopularnijim brzim jelom - pizzom. One najjeftinije, zvane, i znane, margherite, najcešce su po 30 kuna, a ima ih i za 28 ili 35. Nade se i skupljih, ali to su vece, sve do promjera 120 centimetara za 140 kuna, od kojih se može najesti više njih.
Slicne price bilježe i kolege u drugim istarskim primorskim turistickim mjestima. U Rovinju su, javlja Aldo Pokrajac, cijene kave slicne u svim kaficima, u centru grada i podalje od njega, a mali espresso placa se izmedu pet i osam kuna. Kuglice sladoleda koštaju sedam kuna, a ima i kunu jeftinijih. Domace pivo u boci od pola litre košta od 14 do 20 kuna. U pizzerijama margherita je najcešce 30 kuna, ili koju kunu više, a ako je "familiare" onda je dvostruko skuplja.
Ljetni i zimski cjenik
Pula je veci grad pa u njoj više kafica i drugih lokala svoje poslovanje temelji na domacoj klijenteli radeci cijelu godinu. Ima naravno i sezonskih, okrenutih pretežno turistima, a kolegica Borka Petrovic bilježi i neke "potkategorije", pa za primjer uzima jednu popularnu pizzeriju u kojoj imaju dva cjenika - "zimski", za pretežito domacu klijentelu koji vrijedi do polovice lipnja, i "ljetni", koji je na snazi tijekom glavne turisticke sezone. Tako srednja pizza margherita izvan ljetnog razdoblja košta 29 kuna, a po sezoni je tri kune skuplja! Isti princip poskupljenja važi, naravno, i za ostale pizze, ali i za pica, a nakon ljeta cijene se, kažu u toj pizzeriji, vracaju natrag, "na staro". Inace, obicna espresso kava u centru Pule košta pet ili šest kuna, rjede sedam. Pet ili šest kuna stoji i kuglica sladoleda, a pola litre domaceg piva u boci je 13 do 20 kuna.
U kaficima na rabackoj rivi, koja je ujedno i centar tog malog turistickog mjesta, cijena malog espressa, kaže naš labinski dopisnik Robi Selan, ujednacena je i iznosi šest kuna. Ista napomena o cjenovnoj jednoobraznosti važi i za kuglicu sladoleda koja je kunu jeftinija, a duž rive i šetnice tog artikla, napominje kolega, ne nedostaje. Nešto drugacije je s cijenama piva. Domace, u politrenoj boci, košta izmedu 13 i 21 kune. Za pizzu nema raspona, jer jedna je pizzerija s margheritom po 35.
Na cijenu utjece i "položajna renta"
Umaške ugostiteljske lokale, prvenstveno kafice i pizzerije u centru te duž uzmorske šetnice oko starogradske jezgre, pažljivo je obišao naš suradnik Mijat Gavran. Cijene "naših" artikala slicne su, manje-više, onima Umagu slicnim gradicima - Rovinju i Porecu. Mali espresso od pet do osam kuna, ali uglavnom po šest ili sedam, kuglica sladoleda cešce šest nego pet kuna, a pola litre domaceg piva u boci od 14 do 20 kuna.
Kao i drugdje, svatko ima svoj omiljeni ugostiteljski kutak kamo svraca, a Umažanima, pa i turistima najdraže je na kavicu i slastice u jedan kafic u samom centru. Ne toliko zbog lokacije koliko zbog kvalitete, primjecuje Gavran. Što se pizze margherite tice, cjenovni je raspon osjetan - od 24 sve do 45 kuna. Naravno, kao i drugdje, velicine samih pizza osciliraju, a na cijenu utjece i "položajna renta", kuda pješaci više turista, i cijene su nešto više.
Sve u svemu, nema u Istri turistickog mjesta koje bi jako odskakalo po cijenama spomenutih artikala što je, uostalom, bilo za ocekivati. Ocekivano su pica u kaficima u središtu Pule malo jeftinija od poreckih ili rovinjskih, jer u vecem gradu ti lokali više "žive" od sugradana koji, nažalost, platežno lošije stoje od inozemnih ljetnih gostiju. Uostalom, slican bi odnos na relaciji Pula-Rovinj-Porec pokazale i cijene s merkata, tržnice, docim bi analiza cijena u iskljucivo turistickim naseljima duž istarskog priobalja vjerojatno rekla da, unutar iste kategorije, nema vecih odstupanja.