Generalni konzulat Italije u Rijeci vrši diplomatsku jurisdikciju na prostoru tri županije: Istarske, Primorsko-goranske i Licko-senjske. Kada je Italija 1994. otvorila svoje konzularno sjedište u Rijeci, mnogi su u Istri ocekivali da ce se to dogoditi na poluotoku, u Puli. No - iako je obim poslova u susjednoj Istri daleko veci zbog, medu ostalim, težine istarskog turizma i prometa talijanskih državljana te nazocnosti talijanske manjine kao i najveceg broja hrvatskih državljana s dvojnim talijansko-hrvatskim državljanstvom - prevagnulo je sjedište Primorsko-goranske županije.
Danas je za mnoge Istrane s talijanskom putovnicom odlazak "preko Ucke" u susjednu županiju administrativno putovanje slicno odlasku "po papire" u razdoblju bivše jugoslavenske zajednice opcina.
Generalni konzul Renato Cianfarani peti je talijanski diplomat postavljen na tu dužnost od 1994. godine. Roden je 1960. u Rimu, diplomirao je politicke znanosti na poznatom sveucilištu La Sapienza te 1987. zapoceo diplomatsku karijeru: bio je medu ostalim djelatnik u talijanskom konzulatu u Nuernbergu te u stalnom predstavništvu Italije pri Vijecu Europe u Strasbourgu. Vodenje konzulata preuzeo je u veljaci ove godine, tek je na pocetku, no ocito vrlo dobro poznaje situaciju na terenu.
Prema popisu konzulata, na prostoru triju županija trenutno živi oko 10.000 talijanskih državljana koji su državljanstvo stekli na temelju talijanskih zakona o povratu državljanstva. Zadnji je zakon iz 2006. godine, koji je pravo na državljanstvo proširio i na hrvatske državljane rodene nakon 1947. godine, odnosno nakon mirovnog ugovora izmedu Italije i tadašnje Jugoslavije.
- Usvajanje zakona 2006. u Hrvatskoj je popraceno i s polemickim tonovima. Dio hrvatske politike ukazao je, naime, na potez s ciljem talijanizacije prostora.
- Od 2006. do danas zaprimili smo 5.744 molbe, dobar dio je povoljno riješen, no još 2.200 gradana i dalje ceka. S naše smo strane pozitivno ocijenili te molbe vec 2008. godine, no konacni sud donosi meduministarska komisija u Rimu koja svaku molbu proucava ponaosob i to se odužuje. Dakle, kada se cijeli postupak zatvori (vec danas rijetko tko dolazi predati molbu za državljanstvo), na prostoru triju županija imat cemo oko 12.000 talijanskih državljana. Mislim da oni koji su taj zakon napadali mogu mirno spavati.
- Na ulazu u konzulat primijetili smo poprilicnu gužvu.
- Na prostoru koje zahvaca naše konzularno predstavništvo živi oko 7.000 umirovljenika koji mirovinu dobivaju od talijanskog mirovinskog fonda INPS. Do 2. travnja iduce godine dužni su predati potvrdu kojom dokazuju da su «živi i zdravi» i to ide preko naših ureda pa se, normalno, pri kraju godine živost povecava. To je tek djelic posla, najteže nam je ljeti jer se suocavamo s pritiskom turista, s brojkom od oko milijun talijanskih turista koji borave na tim prostorima.
Potom slijedi navala mladih studenata koji namjeravaju upisati studije na talijanskim sveucilištima. Postupak je, nažalost, složen jer Hrvatska još nije clanica EU-a. Kada se to dogodi, 2013. godine, sve ce postati lakše. Mladi ce se napokon moci slobodno kretati bez birokratskih tegoba. Broj studenata koji odlaze u Italiju sve je veci, radi se o brojci od nekoliko stotina, a zadovoljstvo je konstatirati koliko dobro poznaju talijanski jezik.
- Je li Italija razmišljala o otvaranju istarske ekspoziture s obzirom na pritisak poluotoka na rad rijeckog konzulata?
- Nije mi to poznato, a danas je teško izvedivo jer se vlada priprema na rezanje državnog proracuna i novca ima sve manje. Imamo dva pocasna konzula koji djeluju u Puli i Bujama: nemaju neke ovlasti, ali su nam zato izuzetno korisni zbog protoka informacija. Rad rijeckog konzulata specifican je jer na prostoru Primorsko-goranske i Istarske županije živi talijanska manjina. Prema popisu Talijanske unije, zajednice Talijana broje oko 20.000 clanova. To su osobe koje osjecaju pripadnost talijanskoj kulturi i jeziku, vecim dijelom naši sunarodnjaci, i mislim da se radi o živom društvenom tijelu koji je dobro integrirano u hrvatsko društvo.
Generalni konzulat u Rijeci clan je koordinacijskog odbora koji raspravlja o nacinu trošenja, odnosno raspodjele sredstava koja stižu iz Italije u korist talijanske manjine i udruga istarskih i rijeckih esula. U 2011. godini taj je fond bio težak oko pet milijuna eura.
Nažalost u 2012. godini doci ce do smanjenja iznosa zbog restrikcijskih programa vlade i svi se moraju prilagoditi novoj situaciji. No, uz pracenje rada i aktivnosti talijanske manjine naš konzulat promice niz kulturnih manifestacija s ciljem promidžbe talijanske kulture i jezika. Vrlo dobro suradujemo sa sveucilištima u Rijeci i Puli, odjeli talijanistike su kvalitetni i dobro popunjeni studentima.
- Kako gledate na stanje talijansko-hrvatskih odnosa?
- Susret predsjednika Napolitana i Josipovica u pulskoj Areni bio je prvorazredni dogadaj. Naš konzulat djeluje u smjeru povezivanja javnih institucija: Rijeka i Trst nedavno su potpisali sporazum o suradnji, mi smo u tome sudjelovali i pomagali. Podsjetit cu da je u ožujku ove godine u Trstu potpisan novi sporazum o suradnji izmedu Istarske županije i regije Friuli- Venezia Giulia. Osobno sam sudjelovao cinu potpisivanja.
Shodno sporazumu oformljene su mješovite radne grupe koje osmišljavaju zajednicke projekte u domeni turizma, razvoja malog i srednjeg poduzetništva, prometa, zdravstva, obrazovanja i kulture. Cuo sam se sa županom Ivanom Jakovcicem i rekao mi je da grupe i dalje rade i da se posao razvija. Mislim da je u cijelom sistemu odnosa uloga zajednica Talijana dragocjena jer su to elementi gradenja mosta izmedu dva naroda.
- Što je s talijanskim ulaganjima na prostoru triju županija?
- Nisam zadovoljan. Unatoc velikim potencijalima u raznim gradovima sve se presporo krece - od turizma do poljoprivrede, zanatstva i industrije. Pitam se cesto zašto nema više protoka kapitala, zašto se ne ulaže više? Zadatak konzulata je povezati javne institucije dviju država, ali i poticati vezu privatnih ulagaca. Mi to cinimo, nešto vec djeluje kako u Rijeci tako i u Istri, ali moglo bi biti daleko bolje.
Možda tu kumuje problem neadekvatnih infrastruktura, nemamo autocestu izmedu Rijeke i Trsta, izmedu Italije i Hrvatske nema željeznice, a kada je Rijeka u pitanju, njezina je luka slabo iskorištena, daleko ispod realnih potencijala.
Hrvatska distribucijska mreža u trgovini je slaba, dovoljno je posjetiti velike supermarkete i naci cete najcešce uvoznu robu koja nije friška, a izuzetno je skupa. Hrvatska ima problem sa složenom birokracijom, s tromim bankarskim sustavom.
U poslovnim odnosima vlada poprilicna doza klijentelizma. Specificna je za prostor Istarske i Primorsko- goranske županije nesredena katastarska slika: vlasništvo nekretnina nije tocno definirano i teško je u takvoj nesredenoj situaciji ulagati. Kako bi Hrvatska podigla trenutno niski rejting po stupnju konkurentnosti, odnosno primamljivosti ulaganja, nužne su reforme.