Pulska grupa The Chweger sinoć je u punoj dvorani Circola pulske Zajednice Talijana započela koncertnu promociju svoga novog albuma, prikladno nazvanog „Mir“, u sklopu programa Jazzbine. Chwegeri su privukli velik broj znatiželjnika koji su nakon pet godina u Puli ponovo mogli poslušati uživo bend koji je, nakon kadrovske promjene i bezbroj sati rada na probama, iznjedrio album koji kritičari diljem Hrvatske hvale na sva usta. Gro benda sačinjavaju Dejan Pavlinović (glas, gitara), Zoran Angeleski (glas, bas), Alen Rosanda (gitara, klavijature, ritam programiranje), Mauro Maretić (gitara) i Maja Griparić (glas), a pridružio im se i bubnjar Tonči Pavlinović na posudbi iz Dogme.
Brojne ljubitelje njihovog novog albuma nije iznenadila punoća zvuka koja nije bila tako intenzivna zadnji put kada su nastupali, pa je, u kratkim crtama, njihov sadašnji izričaj moguće nazvati synth popom koji koketira s nešto mekšim rockom, americanom i ne toliko suptilnom elektronikom. Upravo je ta punoća zvuka tijekom prvih pjesama Chwegerima zadavala glavobolju, pa je između raznih mikrofonija, podosta šlampavog ozvučenja i tehničkih problema sve zajedno zvučalo kao skupa igračka sastavljena od previše dijelova koja je opasno prijetila da će se jednostavno raspasti.
Na sreću publike i benda, problemi nisu dugo trajali i zvučne su se kockice magično posložile. The Chweger su tada krenuli odlučnije i sigurnije pa je sveukupni dojam bio više nego dobar. Upravo je ta druga polovica koncerta, u kojoj su briljirale izvedbe pjesama „Mon Garcon“ i „Alone“, najvećeg hita s novog albuma „Mir“, pokazala ono što Chwegeri u najboljoj formi mogu ponuditi. Što se zvuka benda i reakcija publike tiče, nije naodmet napomenuti da su najbolji kada krenu s elektroničkim udarcima i u laganom crescendu počinju „pumpati“ i nadograđivati pjesmu do vrhunca.
Ono što Chwegerima u svoj toj punoći i rafiniranosti ipak nedostaje jest scenski nastup, što je bolna točka većine pulskih bendova (izuzmemo li, naravno, najbolje pulske punk uzdanice). Njihova statičnost na bini (gdje je Angeleski na basu jedina iznimka) daje dojam hladnoće i distanciranosti koja je u apsolutnom kontrastu s glazbom koju proizvode.
Koncert grupe The Chweger zasigurno je zadovoljio vjerne fanove i priskrbio im nove, a porade li malo više na prezentaciji svog materijala, zasluženo će ih privući u još većem broju. Da Pula voli Chwegere, bilo je jasno tijekom poziva na bis, kao i tijekom njegovog trajanja kada su inhibicije na i ispod bine pale pa je pulska publika u radosnom nemiru pozdravila „Mir“ i zaželjela mu sretan put. (Boris VINCEK; snimio Andreas KANCELAR)