Satirični tjednik Charlie Hebdo, u čijim prostorijama je u srijedu u terorističkom napadu ubijeno najmanje dvanaest ljudi, je dio uvažene tradicije francuskog novinarstva koja seže od skandaloznih naslova koji su diskreditirali Marie-Antoinettu uoči francuske revolucije, piše BBC.
Ta tradicija kombinira ljevičarski radikalizam s provokativnom podrugljivošću koja često graniči s bestidnošću.
U 18. stoljeću meta je bila kraljevska obitelj pa su oni koji šire glasine stvarali kaos pričama, koje su često bile ilustrirane, o seksu i korupciji u Versaillesu.
Danas postoje novi zmajevi za odstrel: političari, policija, bankari i vjera. Isti duh drskosti koji se nekoć oborio na stari režim – dijelom nepristojan, dijelom politička samopromocija – još je uvijek dosta prisutan. Charlie Hebdo je njegov glavni predstavnik.
Njegova odluka da ismije proroka Muhameda može se nazvati hrabro principijelnom ili opasno neodgovornom. Ono što se ne može poreći jest da je potpuno u skladu s njegovim povijesnim "raison d'etre" ("razlogom postojanja").
Kao list Charlie Hebdo je često uspoređivan s poznatijim i uspješnijim rivalom Le Canard Enchaine. Oba su nadahnute istom potrebom da izazivaju vlasti.
Međutim, ako se Le Canard bavi isključivo glasinama i neobjavljenim tajnama, Charlie je i grublji i okrutniji – objavljujući mješavinu karikatura i često okrutne polemičke dosjetke.
Iako je istinski okrenuti krajnjoj ljevici francuske politike, prošlost Charlie Hebdoa je puna podjela i ideoloških izdaja. Počeci lista leže u drugoj satiričnoj publikaciji zvanoj Hara-Kiri koja je postala poznata u 60-im godinama. U 70-im je stvoren Charli. Charlie nije bio nepristojna aluzija na Charlesa de Gauellea ali je činjenica da je na početku također prenosio karikature Charlieja Browna iz SAD-a.
List se nikada nije prodavao u ogromnim nakladama – i nakon deset godina od 1981. prestalo je njegovo izdavanje zbog nedostatka sredstava.
Međutim, sa svojim nametljivim karikaturama na naslovnicama i zapaljivim naslovima, ova je novina postala nešto što će teško proći nezapaženo na novinskim kioscima.
Oslanjajući se na snažnu francusku tradiciju stripova, crteži i karikature su glavna osobina ovog tjednika. Tijekom godina štampani su primjerci u odnosu na koje današnje prikazivanje Muhameda izgleda kao ilustracija iz dječje knjige.
Policajce bi prikazivali kako drže glave imigranata s kojih kaplje krv; časne sestre kako masturbiraju; pape kako nose kondome – bilo što kako bi se naglasila poanta.
Danas kada novinari ovog tjednika kažu da nema ništa posebno provokativno u novom izdanju Charlie Hebdoa – a na naslovnici je karikatura "gosta urednika" Muhameda - oni su potpuno iskreni. Jedina je razlika njihov izbor mete. (Hina)