Prije tocno cetrdeset godina, 15. kolovoza 1969., zapoceo je jedan od najvecih i najvažnijih glazbenih festivala u povijesti - legendarni Woodstock.
Tijekom tri dana nastupilo je više od 30 izvodaca od kojih su neki u glazbenu povijest ušli upravo nastupom na Woodstocku. Scenom su, izmedu ostalih, prodefilirali The Who, Creedence Clearwater Revival, Grateful Dead, Santana, Janis Joplin, Jefferson Airplane, Joe Cocker, The Band, Crosby, Stills, Nash & Young i Joan Baez, a glavna je zvijezda, što se može zakljuciti i prema najvecem honoraru od 15 tisuca dolara, bio Jimi Hendrix.
Woodstock je na kraju postao i puno više od samog glazbenog festivala, a nakon te manifestacije Amerika više nije bila ista.
Zanimljivo je da je Barnard Coolier iz New York Timesa na pocetku bio jedini novinar na Woodstocku, a glavnu je borbu vodio, gle cuda, sa svojim urednicima koji su inzistirali da popljuje festival, odnosno da ga predstavi kao društvenu katastrofu. Naime, od njega su tražili da u izvještajima naglasi ogromne gužve u prometu, neprimjerene sanitarne uvjete, konzumaciju droge i opasnosti koje vrebaju od toliko kolicine mladih ljudi na jednom mjestu.
Coolier je na kraju odbio napisati pricu i tek nakon dugotrajnih telefonskih razgovora s uredništvom uspio ih je uvjeriti da izvještaj bude utemeljen na njegovom stavu da su ljubav i mir glavne ideje vodilje Woodstocka.
Prica je objavljena na naslovnici NY Timesa nakon cega je Woodstock u široj javnosti prepoznat kao znacajan i nevjerojatan dogadaj.