U Uljanikovim ambulantama, kako ih Puljani i dalje nazivaju mada već desetljećima nisu isključivo namijenjene radnicima Uljanika i njihovim obiteljima, kod četvero obiteljskih liječnika koji dijele dvije ambulante liječi se oko 6,5 tisuća ljudi. Od početka ove godine i pacijenti i liječnički timovi stiješnjeni su u privremenim prostorima, dok se s druge strane stubišta obnavlja njihovo krilo na drugom katu zgrade iza zida Arsenala, s ulazom iz Bulevara.
Lift kroz dvorište
Na Uljanikovoj zgradi, građenoj u doba Austrije, drugi je kat dograđen sredinom 1970-ih i odonda ovo mu je prva veća obnova. Potpuno je saniran ravni krov, postavljeni novi prozori, a svaki će liječnik napokon dobiti svoju ordinaciju. Četiri ordinacije s dva previjališta te velika i svijetla čekaonica s dva prijemna šaltera potpuno su uređeni, ali još treba srediti sanitarni čvor s druge strane hodnika te dočekati novi namještaj budući da postojeći iz 1960-ih godina ne bi izdržao još jednu selidbu. Nešto duže, pak, čekat će se na lift.
- Radimo u improviziranim, partizanskim uvjetima, ali pacijenti shvaćaju situaciju, vide da će biti bolje pa su strpljivi. Raduju se useljenju u obnovljene ambulante, kao i mi liječnici jer više nećemo morati u 13 sati skupljati svoje krpice, kad kolegi počinje smjena, i nedovršen posao odrađivati u kartoteci. Prostori su definitivno bili neuvjetni, krov je kisnuo, prozori puštali za svake jače kiše, bilo je i plijesni po zidovima, pa se zajedničkom odlukom Uljanika i Istarskih domova zdravlja krenulo u sanaciju. Pitanje je samo kada ćemo dobiti lift, to nam je osnovni problem. Vanjska konstrukcija lifta ići će kroz dvorište, a ulaz će se otvoriti na hodniku, na mjestu prozora, jedinog koji još nije zamijenjen novom plastičnom stolarijom, kaže dr. Vilma Juran-Gobo u ime svojih kolega.
Uz nju, zakupci-koncesionari ovdje su doktorice Snježana Gregurev i Silvija Keceli Mesaroš, dok je dr. Fedor Butković zaposlenik Doma zdravlja. S njima u timu su tri medicinske sestre i jedan medicinski tehničar.
Jedan EKG na četiri ambulante
- Naši su pacijenti zbrinuti od 7 ujutro do 7 navečer, stručno to nazivamo grupnom praksom, jer se za hitnoće radnim danima mogu javiti liječniku u kontrasmjeni, a sve subote su nam pokrivene dežurstvom. Što se tiče medicinske opreme, tu malo šepamo. Rashodovali smo stare setove za kisik jer su se raspali, imamo jedan EKG na četiri ambulante, nemamo defibrilatora, ja imam aparat za fizikalnu terapiju čime se bavim već duže vrijeme, kaže dr. Juran-Gobo.
U obnovljene ambulante i čekaonicu uskoro trebaju stići klima-uređaji, a kako se sada otvaraju i dvije nove ordinacije, nedostaje još ležajeva za pregled pacijenata i druga medicinska oprema. Za gradnju lifta dokumentacija je spremna, a ne treba tražiti suglasnost konzervatora jer zgrada nije pod zaštitom. Zakon nalaže da zdravstvene usluge moraju biti dostupne teško pokretnima i osobama s invaliditetom, pa pitamo mogu li uopće imati takve pacijente u ambulantama na drugom katu.
- Kako je ovo zatečeno stanje, nama se toleriralo ovih 59 plus jedna stepenica s ulice. Drugi kat velik je problem i mladim osobama koje se ozlijede i ne mogu doći gore, da ne govorimo o starijima, teže bolesnima, od kojih su mnogi morali prijeći drugim liječnicima, u pristupačnije ambulante. Ne jedanput nam se dogodilo da nam je došao gore čovjek s razvijenim infarktom. Nekad moramo sići do prizemlja da bismo pacijentu izmjerili tlak ili poslušali srce. Onima u invalidskim kolicima idemo u kućne posjete, kaže nam na kraju dr. Juran-Gobo. (Duška PALIBRK)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU