Tri dana nakon ostvarenog grandioznog sportskog uspjeha novigradskog strijelca Giovannija Cernogorza, osvajanja zlatne olimpijske medalje u gađanju letećih meta, disciplina trap i dva dana nakon njegovog povratak u Novigrad iz Londona, u restoranu obitelji Cernogoraz na Stanciji Roželo očekivano je i dalje vrlo živo. Redaju se brojni čestitari koji uživo Gianniju, žele iskazati divljenje na rezultatu koji je prije svega za svoje zadovoljstvo, ali i zadovoljstvo svih istinskih štovatelja ljudskih vrijednosti diljem Hrvatske ostvario.
Kada smo došli na razgovor Giovanni nam je djelovao sretno, ali i umorno. Naučio je biti umoran, ali od rada u restoranu, napornog treninga i natjecanja, ali ne od tolike pažnje javnosti i medija. Jer na olimpijsku streljanu je otišao praktički sam, a nakon tog finala gotovo da ni minutu samoće više nije uspio uhvatiti.
- Kada vidim koliko brojni ljudi, koji mi praktički na svakom koraku gdje se pojavim čestitaju na toj zlatnoj medalji, cijene to što sam na Olimpijskim igrama napravio, polako postajem sve svjesniji veličine svog uspjeha, - započeo je naš razgovor Cernogoraz. Drago mi je ako sam svojim rezultatom, osim samog sebe i svojih najbližih, učinio sretnim bilo koga na ovom svijetu.
Kada smo vratili film unazad, na samo olimpijsko natjecanje, Giovanni se prisjetio kvalifikacija iz kojih je ući u finale je bilo jednako teško kao i osvojiti samo zlato.
- Da sam pogodio samo jednu metu manje u kvalifikacijama, morao bih sa još sedam strijelaca raspucavati za još samo jedno mjesto koje vodi u finale, među šest najboljih i pitanje je kako bi to raspucavanje završilo. Zato su te kvalifikacije ispale dosta teške, za mene posebno zadnja peta serija na početku koje sam bio nekako nervozan. Rekao sam prije natjecanja da ću samim ulaskom u finale već biti zadovoljan, no kada sam i ostvario taj cilj naravno da sam vjerovao u sljedeći korak, a to je bila bilo kakva medalja.
A kada je došao u finale sve je nekako bilo lakše. Ruka mu nije zadrhtala ni u najvažnijem trenutku cijele karijere, šestoj seriji raspucavanja kada je Fabbrizi promašio metu.
- Pristupio sam toj meti kao i svakoj drugoj, koncentrirao se, napunio pušku, naciljao, pogodio i to je to. Način na koji je Giovanni odradio finale govorio nam je da mu je način koncentriranja čak i "forte" u nastupima.
Giovanni je svjestan da nakon Igara ništa neće biti kao prije i da u Londonu ništa nije morao osvojiti, ali će zato od sada svi od njega očekivati samo najviše. Nakon europskog i olimpijskog zlata fali mu još samo naslov svjetsko prvaka.
Nakon osvojenog olimpijskog zlata počela se spominjati i mogućnost Giovnnijevog zaposlenja u Hrvatskoj vojsci, privilegiji koju je već ostvarilo niz hrvatskih sportaša.
- Zaposlenje u HV-u dalo bi mi još jednu sigurnost, omogućilo da se još više posvetim streljaštvu, barem malo financijski rasteretilo proračun moje obitelji iz koje crpim najveći dio sredstava za svoje aktivnosti. Još kada sam se vratio sa EP-a sa Cipra imao sam prijem kod predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatka Mateše koji mi je tada obećao da će se založiti da me se primi u djelatnu vojnu službu. Mislim da mu ova moja medalja mora biti i dodatan poticaj da svoje obećanje izvrši, - nada se Cernogoraz. (Razgovarao: Kristijan KLARIĆ; snimila Jelena PREKALJ)
CIJELI RAZGOVOR U TISKANOM IZDANJU