Nitko je dvoji da je selo Čerišnjevica, nedaleko od Pazina, nazvano po čerišnjama, odnosno trešnjama. U neka druga vremena, zagubljena u sjećanjima, ovim su krajolikom na proljeće dominirale rascvjetale trešnje, a potom su ga krasile krošnje s crvenim plodovima. Danas su od toga ostali samo tragovi, uz kuće je tek pokoje stablo, da se za kućanstvo ubere koja košarica slasnog voća.
Očuvanje tradicije
Kako Čerišnjevica ne bi ostala bez trešanja pobrinuo se Zvjezdan Jurcola, Čerišnjevan, direktor Radio Istre. On je nedaleko od sela na proplanku s pogledom na rodno selo podigao nasad trešanja. Zasadio je, kaže, 100 stabala sorti Black Star, Grace Star, Lapins i New star. Ovime, nastavlja, želi sačuvati spomen na voće koje je Čerišnjevici dalo ime.
-Posljednjih se godine u Čerišnjevci uzgaja sve manje trešanja, pa ovim nasadom želim sačuvati tradiciju uzgoja trešanja u Čerišnjevici. Ovo su rodne sorte. Ovo je četvrta godina otkako je zasađen ovaj nasad koji za sada daje oko dva kilograma plodova po stablu. Puna rodnost ove sorte trešanja daju od sedme godine, a to je od 15 do 25 kilograma po stablu. Na pitanje što radi s trešnjama, Jurcola odgovara da ih dijeli prijateljima, poznanicima i rodbini, a ako jednog dana urod bude bogatiji možda završe i na tržnici.
-Prema sjećanjima starijih Čerišnjevana 1980-tih svaka je obitelj u Čerišnjevici uzgajala od 80 do 100 trešanja, do toga 80 je trešanja bilo rodnih, a već su tada imale oko 30 godina, kaže Jurcola. Dodajući da su do danas sve te trešnje izumrle.
Cijenjen plod
Najviše uroda sa Čerišnjevskih trešnja završavalo je u Puli na tržnici. Svaka je trešnja davala od šest do osma brenti uroda, a u svakoj je brenti bilo 30 kilograma ploda. Dakle, svako je stablo davalo oko 180 kilograma crvenih plodova. Čerišnjevske su trešnje bile poznate i cijenjene, a svi su u Puli znali odakle dolaze i da su neusporedive s trešnjama iz drugih krajeva Istre. Ne vjeruje da će se ikada više u Čerišnjevici ubirati ovoliko trešanja. To ga, kaže, ne brine, jer on se ovime bavi kao antistres terapijom. Dnevno među trešnjama provede sat, dva, a ovamo dolazi kada osjeti potrebu, bez ikakvih obaveza. Obično prošeta psa i pomalo radi u nasadu trešanja s pogledom na Čerišnjevicu. Trešnje nisu zahtjevne za uzgoj, ne traže upotrebu kemijskih sredstava i zato su neškodljive za okoliš. Sve je to presudilo da se Jurcola posveti trešnjama kao ugodnoj i korisnoj antistres terapiji.
Nekada se proizvodilo 25 tona trešanja
Danas čerišnjevske obitelji imaju po 10-tak trešanja i to samo za svoje potrebe. Jurcola smatra da bi se sada kroz cijelu sezonu moglo ubrati oko tonu trešanja, a nekada su Čerišnjevci proizvodili oko 25 tona trešanja godišnje. (Napisao i snimio Mirjan RIMANIĆ)