Čekajući smrt u Bergen-Belsenu

(REUTERS/Stefano  Rellandin)
(REUTERS/Stefano Rellandin)

Dva pulska profesora povijesti Igor Jovanović i Igor Šaponja predstavili su preksinoć u Domu antifašista u Puli svjedočanstvo Anice Kovačič koja je preživjela strahote logora Bergen-Belsen gdje je upoznala Annu Frank, možda i najpoznatiju žrtvu nacističkih logera.

Rina Smajla

Jovanović i Šaponja poznati su po projektu u sklopu kojeg su sakupljali svjedočanstva preživjelih logoraša, a predavanje su posvetili dvama ženama. Jedna je upravo Kovačič, a druga pokojna Rina Smajla, također bivša logorašica čije su svjedočanstvo snimili za dokumentarni film i na čiju su inicijativu Šaponja i Jovanović pronašli Kovačič, a Smajla ih je povezala i s puno drugih ljudi.

Jovanović je prvo objasnio da su postojali logori smrti od kojih je najpoznatiji Auschwitz, dok je Bergen-Belsen spadao u koncentracijske logore, a postojali su i druge vrste logora poput tranzitnih. Unatoč razlici u terminologiji, ljudi u Bergen-Belsenu bili su zlostavljani, izgladnjivani, ostavljani da umru i bio je to logor s najviše smrtnosti od svih konc-logora, a Jovanović je iznio podatak da se neki njegovi dijelovi i danas koriste za potrebe vojske NATO pakta. Na koncu je u svim logorima u Europi koji su postojali od 1933. do 1945. umrlo 11 milijuna ljudi, od čega je šest milijuna bilo Židova.

Anne Frank imala je 16 godina kada je umrla u logoru, pa iako se do sada vjerovalo da je to bilo 31. ožujka 1945., nova istraživanja pokazuju da se to zapravo dogodilo sredinom veljače. U logor je dospjela nakon što su se ona i njena obitelj skrivali pred nacistima u Amsterdamu, da bi bili otkriveni, ne zbog izdaje, kako se vjerovalo, nego se to najvjerojatnije dogodilo slučajno. Njeni dnevnici koje je vodila dok su se skrivali prevedeni su na 72 jezika.

Anica Kovačič rođena je kao Ana Merlej 1923. godine u Sežani i imala je dva brata koje su fašističke vlasti odvele u Battaglione speciale i poslali ih na jug Italije, a tako se radilo s ljudima u okupiranim krajevima kako se ovi ne bi mogli priključiti partizanima. Oni su se ipak vratili, da bi ih slovenski belogardisti uhapsili i poslali u zatvor u Trst, no spašeni su intervencijom gazde za kojeg su radili, a po njih je došla Ana. Njena braća odmah su se priključili partizanima. Ana također počinje surađivati s Narodnooslobodilačkim pokretom pod imenom Rinka i to kao kurirka, sve do trenutka dok je netko nije izdao te su je uhvatili nacisti nedaleko Postojne. Ona i prijateljica Julijana Sluga, koju su također ulovili u toj zasjedi, potom prolaze standardnu torturu koja uključuje batinjanje i odvođenje u zatvor u Gorici i konačno deportaciju u Bergen-Belsen gdje se zlostavljanje nastavlja. Ana je jednog dana primijetila pored ograde jednu suhu, iscrpljenu djevojčicu. Bila je to Anne Frank, a njih dvije sporazumijevale su se, kaže Ana, "rukama i nogama", a Anne je znala nešto poljskog.

Da je priča Ane Merlej, odnosno kasnije Anice Kovačič, istinita, potvrđuju i priče još tri logorašice i to Hannah Goslar, Irme Sonneberg Menkel i Nanette Blitz Konig koje su također imale priliku za vrijeme svojih logorskih dana vidjeti Frank, a Blitz Konig rekla je da izgledala "kao kostur, puna ušiju". Ana i Anne su družile sve dok se jednog dana Frank nije pojavila. Uskoro je umrla i Julijana Sluga.

Jedan članak

Logor su Amerikanci oslobodili 1945., a Ana se 1948. udaje za Zdravka Kovačiča. O njoj je do sada objavljen samo jedan članak i to u Vjesniku u srijedu 1965. i nakon toga ta priča više nikog nije zanimala, a Šaponja i Jovanović žele da se za njenu priču zna. Kovačič je još uvijek živa i s 94 godine živi u umirovljeničkom domu u Tolminu u Sloveniji, gdje, kako kaže Jovanović "prkosi bolesti i smrti". Jovanović i Šaponja potom su prikazali snimke razgovora s njom gdje ona priča kako se s Frank družila svaki dan i tješila ju jer je Frank bila bolesna i govorila da neće izdržati. Slušali su kako Nijemci strijeljaju logoraše i čekali smrt. U jednom trenutku Jovanović pita Anicu je li ju bilo strah za svoj život. Kovačič odgovara da je razmišljala na način "Bo kar bo..." (što bude, bit će).

Organizator predavanja bilo je Istarsko povijesno društvo, u suradnji s Udrugom antifašističkih boraca i antifašista grada Pule te Hrvatskom udrugom nastavnika povijesti, a u sklopu projekta "Stoljeće europskog antifašizma. Istra između lokalnog i globalnog". Predavanje je uvršteno i u program Dana povijesti u Hrvatskoj, koji se prekjučer održavao diljem Hrvatske u organizaciji Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti. (Mladen RADIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter