Kamenolom Cavae Romanae u Vinkuranu kraj Pule bio je predmet izlaganja prof. dr. Vesne Girardi Jurkic na 9. medunarodnoj konferenciji o proucavanju mramora i kamena u antici (ASMOSIA), koja je održana od 8. do 13. lipnja 2009. u zgradi rektorata u Tarragoni (Španjolska) u organizaciji Katalonskog instituta za klasicnu arheologiju.
Vinkuranski kamenolom bio je jedna od znacajnijih tema 270 strucnjaka, referenata po struci, arheologa i geologa, koji su obradili kamenolome korištene od prapovijesti do bizantskog doba na podrucju cijele Europe (posebno Mediterana), Male Azije, Bliskog istoka i sjeverne Afrike.
Kako su nam je rekla dr. Vesna Girardi Jurkic "razmatrane su poznate lokacije antickih kamenoloma, prostorni resursi, nacin vadenja, obrade i transport kamenih blokova s dalekih destinacija Turske i Grcke u Europu, pretežito brodovima, a manje kopnenim prijevozom. Geolozi su prezentirali sastave kamena, a arheolozi i arhitekti nacin primjene kamena u antickoj gradnji i izradi spomenika".
Izlaganje dr. Vesne Girardi Jurkic o kamenolomu Cavae Romanae te korištenju tog kamena prilikom izgradnje amfiteatra u Puli, što je utvrdeno temeljem petrografskih i drugih analiza, zapaženo je kao jedino takvo temeljno priopcenje o gradnji amfiteatra. Održano je i predavanje o primjercima nedovršenih antickih skulptura iz vinkuranskog rimskog kamenoloma. Na taj je nacin prezentirana sveobuhvatna vrijednost kvalitetnog vinkuranskog kamena za gradevinske i umjetnicke radove u antici. Naglašeno je da se kamenolom koristi i danas.
Sudionici iz Hrvatske obradili su pretežito korištenje uvezenog mramora za gradnju rimskih gradevina, time da je jedno izlaganje bilo posveceno i antickom kamenolomu na Bracu i disperziji ovog kamena u anticko doba.
- Kamen i mramor u izvornom obliku ima krasne nijanse boja od bijelog kao Vinkuran do sivih i crnih boja (Egipat). S vremenom kamen dobiva sivu patinu, koja ga unificira, tako da su anticki spomenici danas pretežito sivi. Medutim, staroanticki kameni svijet, s obzirom na gradevine i umjetnicka djela, bio je šaren, koloriran. Taj efekt bio je pojacan uobicajenim bojenjem kamenih površina gradevina, skulptura i spomenika, zavisno o modnim trendovima i željama narucitelja, kazala je Girardi Jurkic.
Bojenju mramora i kamena bio je posvecen jedan cijeli radni dan, tako da se, veli naša sugovornica, može zakljuciti da je i u Puli Slavoluk Sergijevaca na Portarati (Porta Dorata) bio obojen žutozlatnom bojom.