Premda rijec Casablanca mnoge odmah asocira na istoimeni cuveni film s Humphreyem Bogartom i Ingrid Bergman u glavnim ulogama, on ondje uopce nije snimljen, što ne umanjuje cari ovog vitalnog megalopolisa i poslovnog središta Maroka.Odmah nakon iskrcaja s broda ukazuje se caroban grad koji je simbioza modernog i arapske tradicije, a njegov pocasni gradanin bio je i sir Winston Churchill. Mnogi ga smatraju posebnim, bajkovitim, ali i tajanstvenim. Casablanca i jest sve to. Njezine ulice, tržnica, procelja ne ostavljaju nikoga ravnodušnim, a iznimno ljubazni turisticki vodici, susretljivi prolaznici i malcice previše napadni prodavaci otkrivaju nam da je rijec o ugodnom gradu, mada su nas vodici upozorili na to da ima i opasnih cetvrti.
Casablanca, iliti arapski Dar el Beida, na marokanskom arapskom izgovara se kao i na španjolskom i znaci »bijela kuca«.Mjesto u razgovornom jeziku zvano Casa tijekom godina se razvilo u veliku i znacajnu trgovacku luku. Pocetkom 20. stoljeca, u razdoblju 50-godišnjeg francuskog protektorata nad Marokom, pocinje ubrzani razvoj grada koji je danas jedan od cetiri najveca u Africi i cija je luka jedna od najvecih umjetnih luka na svijetu. Najzaslužniji za pocetak izgradnje je francuski maršal Lyautey, prvi kolonijalni upravitelj Maroka, koji je pokrenuo vizionarski projekt da od Casablance stvori veliku luku po uzoru na Marseilles.
Casablanca danas ostvaruje 41 posto izvoza elektricne energije, potpuno dominirajuci u industrijskom i uslužnom sektoru cijelog Maroka. Ona je i grad suprotnosti, što se zorno uocava panoramskim razgledom - od najraskošnijih vila do bijednih stracara, od elegantnih zgrada do onih potpuno bezlicnih. Premda je mnogi doživljavaju kao turisticko mjesto, Casablanca je prije svega poslovno središte gdje se živi užurbanim tempom i ritmom.Brojne turisticke agencije kao razloge za posjet Casablanci navode džamiju Hasana II., kupanje u Atlanskome oceanu te zanimljivu i osebujnu arhitekturu. Dodat cemo i to da taj grad pruža i priliku da se upozna jedan posve novi svijet, gdje su sjaj i bijeda suputnici.S 2,95 milijuna stanovnika Casablanca je najveci marokanski grad i njegova glavna luka. Ona je i moderna metropola, a premda nije toliko bogata kulturno-povijesnim spomenicima poput nekih drugih marokanskih gradova, njezina urbana jezgra je dojmljiva.Utemeljili su je 1575. Portugalci, koji su je nazvali Casa Branca, prethodno uništivši Anfu koja se nalazila na istome mjestu. Portugalci su napustili grad 1766., nakon što su se intenzivirali napadi muslimana.Grad je tijekom Drugog svjetskog rata bio poprištem anglo-americkog summita, a 1958. godine ugostio je i utrku Formule 1.Džamija Hassana II. je druga u svijetu po velicini nakon one Shah Faisal nedaleko od Islamabada. Njezin minaret visok 210 metara je najviši na svijetu te »obnaša« i ulogu luckog svjetionika. Izgradena je prema projektu francuskoga arhitekta Michela Pinseaua u povodu obilježavanja 60. rodendana kralja Hassana II., a dovršena je 1993. godine. U njoj može moliti cak 20 tisuca vjernika. Izgradena je od raznih vrsta mramora.Crkva Notre Dame de Louredes sagradena je za katolicke vjernike, a vitraje je kreirao Gabriel Loire.Zanimljiva je i živopisna gradska tržnica, sa svim vrstama voca, povrca, cvijeca i meda, kao i vrlo bogata ribarnica. Tržnica, kao što smo se uvjerili prilikom posjeta, živim punim plucima, tu se posluje na svim jezicima i sporazumijeva »na mote«.Stara medina sa svojim uskim ulicicama opasana zidinama iz 16. stoljeca u kontrastu je s modernim dijelom grada. U njemu se ne preporuca usamljena šetnja u vecernjim i nocnim satima, što posebno vrijedi za žene.