Velikan americkog bluesa Bob Margolin bio je posljednji lead gitarist u bandu Muddyja Watersa (od 1973. do 1980.) koji je oduvijek okupljao najtalentiranije glazbenike na sceni.
U svojoj je karijeri svirao s najzvucnijim imenima bluesa, primjerice Pinetopom Perkinsom i Hubertom Sumlinom, Bobom Dylanom, Ericom Claptonom, Allmann Brothersima i Johnnyjem Winterom, a s Watersom je sudjelovao i u legendarnom oproštajnom koncertu The Banda The Last Waltz iz 1976., koji je snimio Martin Scorsese.
Naravno da sve to obicnom smrtniku snažno imponira, ali i nestaje u istom trenu kad ovaj sjedokosi, bradati umjetnik u ruke uzme gitaru, prepuštajuci mjesto cistom glazbenom užitku! Ta se carolija dogodila u novigradskoj kinodvorani, gdje je Margolin nastupio kao glavna zvijezda prvog jednodnevnog Bluespring Festa, u društvu istarskoj publici vec dobro znanog Mikea Sponze i njegovog banda.
Gotovo je nemoguce rijecima opisati kolicinu energije koja iz njega isijava dok izvodi punokrvni old school cikaški blues i klasike rock'n'rolla, a kojoj su se pojedinci iz publike pristigle iz svih dijelova Istre potpuno prepustili i zaplesali.
Mocan, strastven, na mahove gotovo agresivan, pa nježan, ironican i duhovit, bostonski se blueser nije štedio, pokazujuci sve nijanse "davolje glazbe" i rušeci predrasude o bluesu koji govori iskljucivo o boli, dubokoj tuzi i melankoliji.
Svojim dubokim glasom, a prvenstveno prebiranjem žica, klizeci njima bootleneckom, igrajuci se zvukovima, obracajuci se svojoj gitari i grleci je, priljubljujuci mikrofon uz prsa da bi se culo njegovo srce mnogima je otkrilo da se taj glazbeni žanr može izvoditi iskrenom životnom radošcu, oslobadajuci dušu i sve njene emocije - od ljubavi i požude do patnje, straha i bunta.
Iako svojom pojavom, vještinom i komunikacijom dominira pozornicom, Margolin je izuzetno velikodušan prema kolegama koji sviraju s njim.
Tako je uživao u svirackim vatrometima i vrsnim solistickim duelima s Mikeom Sponzom i njegovim basistom Maurom Tolotom, a do izražaja je došao i bubnjar Moreno Buttinar te pijanist Michele Borsoi i gitarist Franco Toro.
Posebno srdacno su pozdravljeni miljenici domace publike, novigradski gitarist Denis Makin i pijanist Sandi Cakalo, koji su se vrlo dobro nosili s uzbudenjem i velikim izazovom, pridružujuci se na kraju za mikrofonom toj instituciji bijelog bluesa, na njegov poziv, svaki u jednoj skladbi.
Vecer su sat kasnije od najavljenog pocetka otvorili lokalni bandovi - Funk Off Boogie u kojemu, osim Cakala (klavijature i vokal), hommage Freddieju Kingu dali Davor Hacic (gitara i vokal), Franko Puhar (bas i vokal) i Nikša Dragolin (bubnjevi) te Vervet s Makinom (gitara i vokal), Boštjanom Šepicem (bas) i Leom Andelkovicem, koji se nakon obrada Stevieja Rayja Vaughna i Jimija Hendrixa javnosti poceo predstavljati i autorskim stvarima.
S Vervetom je zasvirao i Porecan Viliam Valenta koji impersonira Hendrixa. Tijekom veceri se publika pocela osipati, što je moguce pripisati kašnjenju i radnom danu, ali to nimalo nije pokvarilo doživljaj onima koji su došli uživati, zaželjevši se mocne žive glazbe.
Grad Novigrad i Turisticka zajednica pokrovitelji su ovog festivala koji ima ambiciju postati tradicionalan. Novigrad je ovom prigodom bio jedini hrvatski grad koji je ugostio koncert Boba Margolina i Mikea Sponze Blues Banda na desetodnevnoj turneji, zapocetoj 13. travnja, koja ukljucuje Italiju, Sloveniju, Austriju i Srbiju - prostore na kojima je americki blueser posljednji put nastupio krajem 70-ih godina s Muddyjem Watersom.