Poljupci modela na modnim pistama, životinjsko carstvo pod svjetlima reflektora, hodajuci zombiji, sasvim nenormalne vjencanice - London Fashion Week, u skladu sa svojom reputacijom, uvijek iznova uspijeva iznenaditi.
Zaslužni za to su dakako mladi dizajneri kojima britanska modna industrija i u vrijeme najsumornije krize daje vjetar u leda, svjesna cinjenice da na njima leži buducnost tjedna mode koji se nakon desetljeca postojanja bori za pozornost javnosti s New York Fashion Weekom.
Stari modni div ili mladahna konkurencija s druge strane bare? Za prave poznavatelje dileme nema, jer dok Amerikanci koketiraju sa casual i sportskim krpicama koje ce se lako prodati, u Londonu se i dalje, iz sezone u sezonu, na modnim pistama dogada ona carolija koja bar na trenutak briše granicu izmedu mode i umjetnosti.
Iako je London Fashion Week zbog New Yorka bio prisiljen pomaknuti poneki datum i boriti se za "buyere", njegova najjaca snaga - nova, svježa i razlicitim pritiscima još neopterecena imena - i dalje jednakom silom privlace pozornost.
Christopher Kane, Paul Smith, Nicole Farhi, Marios Schwab, Roksanda Ilincic, Paul Costelloe, Bora Aksu, John Rocha, PPQ, Unique, Julien Macdonald, Meadham Kirchhoff, Vivienne Westwood Red Label, Ashish, Burberry Prorsum, Peter Pilotto - samo su neki od više ili manje poznatih dizajnera koji ostaju ili tek postaju vjerni britanskoj modnoj prijestolnici.