Iako je prošle godine sporna površina u zoni Campanož sanirana, iza medulinskog sportskog aerodroma i dalje se odlaže otpad. Vecinom se radi o gradevinskom materijalu, no ne nedostaje ni guma, plastike, olupina pa cak i ogromnih drvenih pontona, odnosno svega što se šporkulje dosjete izbaciti iz svojih prikolica.
S obzirom na plasticna plovila i pontone, može se zakljuciti da oni koji vole more baš i ne mare za kopno. O njihovoj savjesti suvišno je raspravljati, ako je uopce imaju, ali komunalno redarstvo trebalo bi im nekako doskociti.
U Opcini Medulin dobivamo odgovor da su naplacivane kazne kad bi mještani dojavili da se pravna ili fizicka osoba oslobada svog otpada na toj lokaciji, no to ocito nije bilo dovoljno teško za džep nesavjesnih osoba ili pak dovoljno cesto da bi ih u potpunosti zaustavilo.
Lani je komunalno poduzece Albanež taj ilegalni deponij gradevinskog otpada izravnalo, no postavlja se pitanje koliko je uopce poželjno ravnanje površine na koju se odlaže otpad cije su ceste sastavnice azbest, staklena vuna ili slicni opasni materijali. Zanimljivo je da je na tom podrucju prostornim planom predvidena zona za sport, rekreaciju i zabavu.
Iako nacelnik Goran Buic istice da je od iznimne važnosti sprijeciti daljnje odlaganje otpada, time nije riješen problem svojevrsne tempirane bombe na kojoj ce biti zabavni centar, aquapark ili neki drugi sadržaj koji ce privuci veci broj ljudi i djece.
Koliko ce mještana biti voljno pustiti dijete na trening na sportsko igralište ispod kojeg leže otrovi? Medutim, za iskopavanje tog materijala i odvoz smeca Opcina, po Buicevim rijecima, nema novca.
Prolaz do tog podrucja vec je neko vrijeme onemogucen postavljanjem dviju rampi, uz upozorenje o zabrani odlaganja otpada i obavijest vlasnicima okolnih privatnih parcela gdje mogu dobiti kljuc rampe. No, ocigledno se dovoz smeca obavlja preko sportskog aerodroma ili nekim drugim skrivenim putem.