Da covjek ne povjeruje. Medunarodni monetarni fond poceo je kampanju protiv rastucih socijalnih razlika. Tom pitanju nedavno je posvetio gotovo cijelu jednu publikaciju, u kojoj analiticari preporucuju vladama smanjivanje nejednakosti izmedu bogatih i siromašnih, jer bi one mogle uroditi nemirima.
Stvari su ocito prevršile svaku mjeru kad na to upozorava upravo institucija koja je u posljednja tri desetljeca globalizacije držala svijecu razmahalom liberalnom kapitalizmu, koji je, ohrabren raspadanjem komunizma, prouzrocio rastucu nejednakost i besperspektivnost mnoštva ljudi. To potvrduju ustanci u arapskim zemljama, nezadovoljstvo u Izraelu, nemiri mladih i nezaposlenih u Britaniji, prosvjedi protiv pohlepe Wall Streeta - a tu vjerojatno nije kraj.
Studije zaista pokazuju da su se socijalne nejednakosti u državama u posljednjih 30 godina drasticno produbile i gotovo vratile na dramaticnu razinu prije stotinjak godina. Samo u SAD-u jedan posto stanovništva drži cak petinu cijelog americkog dohotka, a 10 posto najbogatijih kontrolira cak 50 posto. To što tijekom 30 godina najbogatiji sebi uzimaju sve više, a narodu ostavljaju relativno sve manje, nije se primjecivalo dok je gospodarstvo raslo i dok su se dohoci povecavali svima, pa i siromašnijima - iako nejednakom brzinom.
Onda je banula kriza, ekonomija je zaglibila, a mnoštva su ostala bez posla i prihoda. Tek kad je u kolovozu izbila pobuna u desetak britanskih gradova, pocelo se uocavati da mladi prosvjednici nisu samo nezaposleni, nego nemaju izgleda da se ikad zaposle. Malo je tko medu odgovornim dužnosnicima u svijetu želio vidjeti tu drasticnu istinu.
Zanimljivo, medu prvima uocio ju je Dominique Strauss-Kahn, koji je još sredinom travnja - dok je bio izvršni direktor MMF-a - dao do znanja kako rastuce socijalne razlike i nezaposlenost prijete izbijanjem nemira. Vladama je preporucio "pravedniju raspodjelu bogatstva" te vece, progresivno oporezivanje najbogatijih.
Što bio rekao Papa?
To je ponajprije moralno pitanje, o kojem je prije 120 godina vrlo jasno progovorio papa Lav XIII., upozorivši da bi bijedan i nevoljan položaj radnika mogao izazvati dramaticne dogadaje. Izbile su komunisticke i fašisticke revolucije te dva svjetska rata. Buduci da Crkva danas ima važnijeg posla, dobro je što barem MMF uocava tu tempiranu moralnu bombu, iako Strass-Kahn o njoj govori ponajprije kao o pitanju koje potkopava ekonomski rast i stabilnost.
Na to se ovih dana nadovezao Nouriel Roubini, jedan od najtraženijih ekonomista u svijetu, napisavši da ce se svaki gospodarski model, koji na primjeren nacin ne riješi nejednakost - tako da osigura javna dobra i ekonomske mogucnosti svima - u konacnici suociti s krizom legitimnosti. I mnogi drugi svjetski komentatori sve više pušu u isti rog.
Pridružuju se kampanji kojom se odgovorne ljude, ponajprije politicare, želi osvijestiti da je najvažnija zadaca vlada da smanje nejednakosti i zaposle ljude. MMF-ove analize pokazuju da produbljivanje nejednakosti usporava gospodarski rast. Nestaje srednja klasa, smanjuje se kupovna moc najširih slojeva, a time i potražnja za proizvodima. Povecava se samo nestabilnost.
Nijemci su nešto naucili iz svoje povijesti i dobro znaju zašto tijekom ove krize gotovo nisu otpuštali radnike, vec su im privremeno smanjivali place. Njemacka je medu najbogatijim zemljama u svijetu, ali su socijalne razlike u njoj medu najmanjima. U usporedbi s ostalim kontinentima, socijalne razlike - iako rastu - nisu drasticne ni u drugim clanicama EU-a, pa ni u Hrvatskoj. No, naši novi vlasnici i politicari takoder imaju razloga da paze što rade. (Boris PAVELIC/NL)