U subotu je u umaškoj galeriji Marin upriličeno otvorenje izložbe talijanskog umjetnika Raffaelea Bove. Bova je sveučilišni studij završio na 'Accademia di belle arti di Napoli', a godine 1980. na Biennalu u Veneciji sudjeluje u projektu ''Vrijeme muzeja Venecija'', kojeg je osmislio arhitekt Ugo La Pietra. Održao je četrdesetak samostalnih, a sudjelovao na stotinjak skupnih izložbi.
Godine 1974. je Pier Paolo Pasolini, talijanski pjesnik, intelektualac, filmski redatelj i pisac, istupio s još jednom od njegovih ''provokacija''. Izazvao je val polemika, kada je vezano za širenje nasilja u Italiji napisao: ''Osobno znam njihova imena i njihova zlodjela. Ja znam, ali nemam dokaza. Nemam niti ikakvih tragova. Ja to znam kao intelektualac, kao pisac koji nastoji pratiti sve događaje, saznati sve što se o tome piše, promišljati o nepoznatom, o činjenicama koje se prešućuju...''
Spoznajna moć intelektualca
Bova je u tom istom razdoblju za bratovštinu iz mjesta Aversa izradio sliku formata približno 2 x 3 metra, na kojoj je prikazana Gospa koja pluta u moru otpada. Time je želio ukazati na problem nekontroliranog odlaganja otpada koji se može riješiti samo čudom.
- U tadašnjem djelovanju Bove nije se još nazirala spoznajna moć intelektualca, a mogući razlog tome leži u činjenici da se tada nije ni slutilo o zakulisnim radnjama, koje će doduše izaći na vidjelo tek kasnije, a koje su preobrazile ''Campaniu felix'' u ''Zemlju vatre'', zemlju nasilja i ubojstava. No, Bova je tijekom četrdeset godina nastavio pričati o onome što je osobno, gotovo instinktivno, osjećao kao krajnji doseg dobrostojećeg i plutokratskog društva, kazao je likovni kritičar Enzo di Grazia.
Naime, nakon gotovo četiri desetljeća se na pozornici pojavljuju vreće za smeće u lelujavom nadrealnom plesu koji priziva Frescenninijevu i Chagallovu poetiku, a iz svake od njih niče cvijet, kaže di Grazia. Ta nas misao vodi k sjetnoj pjesmi Fabrizia de Andrea ''Via del Campo'', a čiji stihovi glase ''ništa se ne rađa iz dijamanta, iz gnoja se rađa cvijeće'', nudeći tako tračak nade u tjeskobnom i nihilističkom ništavilu koje se nadvilo nad životom tih godina.
- Moguće je da su minule godine ublažile bijes, no također je moguće da je Bovinom izboru da se iz rezigniranosti okrene nadi, svoj obol dao i prostor u kojem se nalaze njegova djela, a to je Udruga ''Agrorinasce'', koja je preuzela obvezu revitalizacije imovine oduzete kriminalnoj organizaciji Camorri, te njezinoj preobrazbi u prostor namijenjen kulturi i stvaralaštvu. Zamisao da na ''gnojištu'', u poimanju kantautora De Andréa, može izrasti cvijeće, kao metafora drugačije budućnosti, odveć zrači sugestivnošću i zanosom da bi istoga trena bila odbačena. Nije rečeno da intelektualci i kada znaju za imena i lica krivaca do te mjere da bi ih mogli uprizoriti u vlastitim djelima, trebaju uvijek gledati crnu stranu. Čak iz gnoja može izrasti cvijeće. Važno je brinuti se o njemu, veli di Grazia.
Ova Bovina izložba ukazuje na mafiju koja spaljuje otpad na otvorenom. Njegove slike prikazuju opasan dim, plamen, zrak.
Robovi potrošačkog društva
- Robovi smo potrošačkog društva, kupujemo, trošimo i onda još plaćamo da nestane taj otpad i na taj način financiramo mafiju, kaže Slavica Marin, umaška umjetnica i vlasnica galerije.
Izložba se može pogledati do 10. srpnja. (Tea GRGIĆ)