U povodu Svjetskog dana Alzheimerove bolesti 21. rujna i Međunarodnog dana starijih osoba 1. listopada, Dom za starije osobe "Alfredo Štiglić" pripremio je čitav niz aktivnosti koje su se odvijale tijekom cijelog tjedna, a završit će sutra u Domu "Alfredo Štiglić" u Krležinoj ulici i to svetom misom u kapelici Doma u 10 sati, te plesnom večeri uz Duo Magnoliju i Vesnu Nežić Ružić u 19 sati.
Proslavili i 92 godine
Danas je tako u "Štigliću" održana rođendanska proslava svih korisnika doma rođenih u rujnu, a fešta je počela nešto iza podneva u restoranu doma. Tamo se naime okupilo čak 16 slavljenika u pratnji prijatelja, rodbine i djelatnika doma te uz prigodnu zakusku i brojne rođendanske torte proslavili svoje rujanske rođendane. Zanimljivo je napomenuti da su zajedno proslavili čak 1.336 godina.
A slavljenici su bili Klara Prgomet, rođena 2. rujna 1932. godine, Marija Trevizan rođena 4. rujna 1935. godine, Justina Martinović rođena 10. rujna 1927., Loris Galvani rođen 11. rujna 1955., Ruža Sirotić-Camlić rođena 11. rujna 1927. Milunka Erik rođena 12. rujna 1925., Stanislava Doblanović rođena 14. rujna 1925., Dinko Šuran rođen 15. rujna 1931., Zdenka Mandić rođena 19. rujna 1929. godine, Zofija Buić rođena 20. rujna 1930., Božica Camlić rođena 21. rujna 1939., Amalija Hauser rođena 23. rujna 1929. godine, Marija Dobran rođena 25. rujna 1932. godine, Milan Galant rođen 28. rujna 1939., Slava Tržić rođena 28. rujna 1930. i Anka Ivko rođena 28. rujna 1941.
Kako su nam ukratko rekle najstarije slavljenice Stanislava Doblanović i Milunka Erik, puno je događaja iza njih.
- U domu sam šest mjeseci, a sve dotad živjela sam u Štokovcima. Sama sam došla, dobre volje u ovaj dom, jer sam mogla biti i doma da sam htjela, jer me nidan ni goni, ali sam došla za društvo. Jako sam društvena, a sada imam i cimericu i lipo mi je, rekla nam je simpatična Stanislava koja je o svojoj dugovječnosti rekla "puno pamtim, jer san čuda i provala". Kaže nam da je kao mala beba od svega 7 mjeseci ostala bez oba roditelja, a "naprid je šla kako je znala", uz četiri brata i jednu sestru koji su svi sada mrtvi, a ona, iako najstarija, ostala je sama. Ima i unuke i praunuke "a neke su se već i poženile".
Lipa mi je starost
- Da van bude iskrena, najlipće mi je bilo kada sam postala stara. Uvijek mi je bila neka tuga, i kada su mi roditelji umrli, pa muž, pa zet, pa unuka… Grdo je to! Ali dugovječnost sigurno mogu zahvaliti dici. I praunuku. On mi je sigurno da deset lit života, kaže nam Stanislava.
Komentirajući kako su uglavnom žene dosegle visoku životnu dob, Milunka Erik kaže da je to zato što su "žene uporne i borci". I u domu, kaže nam, ima među najdužim stažem, ovdje je naime 19 godina, a u Pulu, točnije na Veli Vrh, doselila je iz Beograda, nakon što se, kaže, oženila Istrijanom.
- Kada mi je umro muž, rekli su mi da ne mogu biti sama i tako sam došla u dom i ovo je sada već dugo moj drugi dom. Od nekih stvari u životu ne možeš pobjeći. Mislim da svoje godine imam zahvaliti sudbini. Ne pijem, ne pušim, popijem tek ponekad koju kavu. I moj život obilježile su samo nevolje. Uvijek sam živjela u bijedi, prošla čak tri rata… Ma nikad mi baš nije bilo lijepo, samo neke brige, kaže nam vitalna 92-godišnja Milunka.
(S. ZRINIĆ TERLEVIĆ)