Više od 40 posto ucenika viših razreda osnovnih škola cesto ili vrlo cesto osjeca strah od škole, a ono što još više zabrinjava jest podatak da njih 14,6 posto procjenjuje da su nekom obliku nasilja vršnjaka izloženi svakodnevno ili minimalno jednom tjedno. Rezultati su to recentnog istraživanja znanstvenica s Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar" Andreje Brajša-Žganec, Marine Kotrla Topic i Zore Raboteg-Šaric pod nazivom "Povezanost individualnih karakteristika ucenika sa strahom od škole i izloženosti nasilju od strane vršnjaka u školskom okruženju".
Istraživanje, u kojem je sudjelovalo pet tisuca ucenika od 5. do 8. razreda iz 49 osnovnih škola, pokazuje da strah od škole u najvecoj mjeri osjecaju djevojcice iz 7. i 8. razreda, dok su vršnjackom nasilju najcešce izloženi mladi djecaci iz 5. i 6. razreda. Samo 9,1 posto ucenika viših razreda procjenjuje da uopce nema strah od škole, dok gotovo polovica ispitanih ucenika nikada nije bila izložena nasilju svojih vršnjaka (48,6 posto).
Kada je u pitanju strah od škole, djevojcice procjenjuju cešcu prisutnost straha od škole nego djecaci, ali razlog je i taj što su djevojcice spremnije priznati strah, za razliku od muških vršnjaka.
- Naši nalazi govore o izraženijoj prisutnosti straha kod ucenika 7. i 8. razreda osnovne škole u odnosu na ucenike 5. i 6. razreda, što nije neobicno ako se u obzir uzme cinjenica da se s napredovanjem kroz obrazovni sustav povecava i broj ispitnih situacija. Uz to, povecavaju se i ocekivanja te pritisak roditelja i nastavnika jer je školski uspjeh u završnim razredima važan kriterij za upis u srednju školu, isticu autorice istraživanja.
Znacajne spolne razlike dobivene su i kada je u pitanju izloženost nasilju vršnjaka pa tako djecaci znatno cešce procjenjuju da su izloženi bulingu nego djevojcice. No, tocnije je reci da su djecaci cešce žrtve izravne fizicke i verbalne agresije, dok su djevojcice cešce ukljucene u neizravne oblike vršnjackoga nasilja, poput, primjerice, ogovaranja.
- Dosadašnja istraživanja pokazala su da djeca žrtve vršnjackoga nasilja imaju slabije razvijene socijalne vještine, u pravilu nisu omiljena medu vršnjacima, nenametljiva su i sklona pokazivanju uznemirenosti i anksioznosti u interakcijama, opreznija, osjetljivija i tiša od druge djece te rijetko traže pomoc. Uz to, ta se djeca u školskom okruženju cesto razlikuju od druge djece po smanjenoj sposobnosti koncentracije na nastavne zadatke te neomiljenosti i neuvažavanju medu vršnjacima, isticu znanstvenice iz Instituta "Ivo Pilar".
Upozoravaju da djeca cesto svoje napadace nagraduju vlastitom imovinom, primjerice igrackama, hranom i sl. te pokazuju znakove uznemirenosti, što potice napadace da ustraju. Neka djeca imaju sklonost reagirati s više bijesa, uznemirenosti, straha i tuge. Nadalje, socijalno su povucenija, imaju više problema u ponašanju te mogu biti u vecoj mjeri izloženi nasilju vršnjaka i razviti strah od škole.
Jedan od razloga što o nasilju najviše izvještavaju mladi djecaci jest taj što su u završnim razredima osnovne škole ucenici pod sve vecim pritiskom da ostvare dobar školski uspjeh, a jedna od komponenti toga uspjeha jest i dobro vladanje, dodaju znanstvenice. Samopouzdaniji su ucenici, pak, manje izloženi bulingu te ne osjecaju strah od ispitivanja i testiranja, roditeljskih reakcija na loše ocjene jer više vjeruju u svoje sposobnosti, osjecaju se kompetentnima i zadovoljni su sami sobom.