Danas je u prostoru Vodotornja, u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje, održan županijski stručni skup namijenjen voditeljima školskih preventivnih programa u osnovnim i srednjim školama te učeničkim domovima Istarske županije na temu "Odnos prema različitom". Voditeljica, socijalni pedagog Alma Rovis Brandić, viša savjetnica u Agenciji, pojasnila nam je da je povod ovoj edukaciji zapravo nedavni nemili događaj kada je Chiara Pašić ubila svoje dijete.
Raznovrsni problemi
- Informacije do kojih sam došla ukazivale su da ona nije prepoznata kao dijete s teškoćama, već je cijelo vrijeme gurana u redovni sustav i zapravo su svi propustili prepoznati koje su bile njene prave potrebe od najranijih dana. Vjerujem da bi bilo sve daleko drugačije da je ona prepoznata kao dijete s teškoćama. Ovaj slučaj treba poslužiti svima nama da nam se takve stvari ne ponavljaju, rekla je Rovis Brandić.
Ustvrdila je da su se ovom stručnom skupu odazvali stručnjaci raznih profila, od učiteljica, psihologa, socijalnih pedagoga, zapravo najširi spektar stručnjaka koji se bave problemima učenika i koji su najpozvaniji da pravovremeno prepoznaju problem i djeluju.
- U hrvatskim redovnim školama imamo 13 posto učenika s problemima u ponašanju i to aktivnih i pasivnih. Radi se o svim odstupanjima koja štete djeci i utječu na njihov razvoj, kako aktivnih, tako i pasivnih. Od aktivnih to su primjerice agresivnost, verbalna i fizička, prkos, izostajanje s nastave, dok su pasivni: plašljivost, depresivnost, anoreksija i bulimija. Uza sve to, dakle, u svim istarskim školama, osnovnim i srednjim, ima svega četiri socijalna pedagoga, a veliki je nedostatak i logopeda, navela je Rovis Brandić.
Ući u tuđe cipele
O nedostatku komunikacije govorio je viši savjetnik Agencije, logoped Robert Cimperman, dok je Ines Puhar predstavila Obiteljski centar i ponudila njihove usluge te suradnju prisutnim stručnjacima, dok je Ljiljana Rotar govorila o projektu Medicinske škole kojeg provodi sa Školom za odgoj i obrazovanje u sklopu kojeg se senzibiliziraju učenici budućih zdravstvenih djelatnosti i uče specifičnoj komunikaciji s različitima na osobnom i profesionalnom području. U konačnici je psihologinja prof. Marinela Pincan Šimić prikazala rezultate trogodišnjeg projekta kojeg provode u Dnevnom centru za rehabilitaciju Veruda, a koji se nastavlja i dalje, o tome kako živjeti zajedno s razlikama.
- Riječ je o radionicama koja se provode i s djecom i s roditeljima i to onima kojima imaju djecu s teškoćama i onima bez teškoća. Cilj je doslovno da ih se "ubaci u tuđe cipele" kako bi se lakše senzibilizirali za tuđe teškoće. Na ovom skupu bilo je riječi da se nešto slično provede i u školama i to na prvom mjestu s učiteljima, da se i oni upoznaju s teškoćama, jer kada nešto ne poznaju onda se boje. A ovdje je cilj da ih se upozna s teškoćama s kojima se susreću da bi se manje bojali i da se osnaže za rad s različitom djecom. Naravno, takve su radionice poželjne i za učenika, pa i za njihove roditelje, ustvrdila je Pincan Šimić. (S. ZRINIĆ TERLEVIĆ)