Brodogradnju smo naslijedili kao sustav u kojem se naoko puno radilo, a ustvari se godinama nije dogadalo ništa. Najjaci napor prethodna Vlada ulagala je u to da bude uvjerljiva u dojmu da nešto radi, to je bila predstava za javnost.
Zapravo nisu cinili ništa, niti su to željeli. Samo su EU-u slali informacije koje su željeli cuti - o tome da imaju plan privatizacije, partnera itd., kaže prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Cacic.
Ispada da je Danko Koncar bio idealan da bi se slale poruke Europi da se ozbiljno radi na problemu brodogradnje?
- I Koncar i DIV. Mi smo nakon formiranja Vlade prvo utvrdili da s tih nekoliko ponudaca nitko godinu dana nije prakticno ni komunicirao. Nadalje, ispostavilo se da država nije stvorila ni pravne pretpostavke da se nešto može napraviti jer nije rašcišceno pitanje imovine na pomorskom dobru. O tome što smo naslijedili u brodogradnji javnost malo zna. Rekao bih da je to bila igra u kojoj nitko nije želio završiti utakmicu.
Hrvatska ima sjajne uvjete za solarnu energiju.
- Da, ali nije se napravilo ništa, iako su cijene i poticaji bili fenomenalni. Cijene za solar su bile devet puta vece od normalne elektricne energije i pitanje je možemo li mi placati tako velike tarife za poticanje solarne energije. Ne možemo, barem ne za velike solarne elektrane, gdje su troškovi 95 posto na materijalu, a pet posto na radovima, ali možemo platiti male solare na zgradama i kucama, gdje je omjer pola-pola investicije za materijal i radove.
Gradani su pokazali slab interes jer je procedura bila komplicirana.
- To ce se promijeniti. Ovih dana na Vladu ide materijal u kojem smo regulirali ukidanje svih dosad potrebnih dozvola, a bilo ih je šezdesetak, s rokom ishodenja iznad jedne godine. Umjesto njih ce vam biti dovoljan jedan zahtjev, nakon cega cete dobiti od HROTE-a ugovor da možete postaviti na svoj krov solarne fotopanele, a to ce u kombinaciji s termalnom energijom biti posebno poticano. Istog trenutka možete zvati instalatera, staviti panele i poceti proizvoditi energiju, koja ce vam se placati 3,16 kuna kroz 14 godina.
Takvo ulaganje bi se vratilo nakon prosjecno osam godina, nakon cega se 17 godina ostvaruje cisti profit. To je sjajna vrsta štednje i potaknut cemo gradane na ovu opciju. Medutim, iako je to za gradane pojedinacno jako povoljno, ukupna snaga je relativno mala. Najvažniji je udio energije vjetra. Po preuzetim obvezama moramo napraviti 1.200 megavata. To je investicija u iznosu oko 1,5 milijuna eura za svaki megavat vjetroelektrana pa okvirno govorimo o dvije milijarde eura investicija, i to bez da smo dotaknuli potencijal off shore projekata. Te vjetroelektrane na moru, ne na otocima, posebno su ucinkovite, pa su i platforme na moru rješenje.
Gdje biste vi na moru gradili platforme s vjetroelektranama?
- Na otvorenom moru. Možemo ih promatrati kao stotine brodova na moru, u kontekstu proizvodnje u brodogradilištima. Na kopnu su to teške metalne konstrukcije.
Ali, treba voditi racuna o turizmu, razvedenosti obale, plovnim putovima...
- To treba odluciti struka. Kao što je poznato, imamo niz velikih objekata kao što su naftne platforme, a svi znamo da one ni na koji nacin ne ometaju ni turizam ni plovne putove. Govorim o nekoliko lokacija velicine manjih umjetnih otoka, gdje cemo smjestiti vjetroelektrane, vjerojatno negdje na otvorenom moru. Ova Vlada je sada pocela raditi regulativu da se to može dogoditi jer dosad ništa nije napravljeno. Regulativa na vjetru se mijenja tako da se na poticaje i subvenciju (1,5 puta veca cijena struje) još daje poticaj za lokalnu komponentu, jer se investicija dogada kod nekog naselja, grada ili opcine.
Dakle, brodogradilišta bi uz brodove sve više gradila platforme za vjetroelektrane u Jadranu?
- Da, sva brodogradilišta tu apsolutno imaju otvoren prostor. Imamo situaciju kod postojecih vjetroelektrana da cesto ni temeljni kamen nije iz Hrvatske, vec je transportiran izvana. Nema niti jednog šarafa iz Hrvatske. Sada cemo ici na poticanje proizvodnje u Hrvatskoj.
Što je s termoelektranom na ugljen u Plominu?
- Pripremamo do ljeta medunarodni natjecaj, da bi negdje krajem godine poceli pripremni radovi, koji koštaju oko 100 milijuna eura. Dozvole treba dati u najkracem mogucem roku, po najvišim europskim standardima, uz maksimalnu zaštitu okoliša te u suradnji s lokalnom samoupravom. To je interes Hrvatske i svako neosnovano osporavanje projekta i izostanak maksimalnog angažmana je direktan udar na hrvatske interese. Energent je ugljen. (Razgovarao Darko PAJIC/Novi list)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU OD PONEDJELJKA.