Kada je prva Butiga ugledala svjetlo dana, 27. travnja 1994. godine, bila je "teška" svega 56 stranica i 400 malih oglasa, i nije se moglo predvidjeti kako ce izgledati 18 godina kasnije. Butiga docekuje punoljetnost s više od 10.000 malih oglasa, brojnim komercijalnim oglasima i pratecim temama, a postala je i neupitni brend Istarske i Primorsko-goranske županije.
Njezin "otac" Edo Stojcic, tadašnji i sadašnji glavni urednik, u ovih 18 godina Butigu je stvarao s dvije njezine "majke" - Novim listom i Glasom Istre, u uspješnoj poslovnoj "poligamiji" koja traje do današnjih dana.
Butiga je uvijek bila više od oglasnika. U njoj se uz standardnu kupnju-prodaju-iznajmljivanje mogu naci i razne korisne informacije, savjeti strucnjaka, servisni podaci, novosti iz poslovnog svijeta i noviteti u podrucju tehnologija, zabave i poslovanja. No, Butiga je i kronicar vremena.
Danas, 18 godina kasnije, iz Butige možemo saznati, i to iz intervjua s danas poznatom književnicom Vedranom Rudan, u ono vrijeme vlasnicom agencije za nekretnine, da se cijena kvadrata stana na rijeckom Korzu kretala oko 1.300, a u Opatiji oko 2.000 tadašnjih njemackih maraka.
Saznajemo i da se isplatilo ici u Ilirsku Bistricu po hranu jer je bliža i tada je bila jeftinija cak i od Trsta, kao i da su se godišnje kamate na orocene tadašnje hrvatske dinare kretale od 12 do 14 posto. U to je vrijeme Suzuki Swift star tri godine koštao 9.500 DEM, a BMW 520 star dvije godine 35.000.
Od tehnoloških tema glavni je hit bila mogucnost postavljanja "lovca" koji ce otkriti telefonski broj s kojeg vas netko uznemiruje, a i sve je bogatija bila ponuda satelitskih TV-sistema.
Butiga je u ovih 18 godina postala narodne novine u punom smislu rijeci. Mnogi su vezani uz nju jer su, primjerice, putem nje došli do svog novog stana ili se riješili onog starog, ili pak automobila, a to su dogadaji koji se ne zaboravljaju. (N. LAZAREVIC)