"Od Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) tražimo društvenu odgovornost te da osobne interese pojedinaca podrede interesima države. Razlog je kontinuirano prozivanje HUP-a kojem je za sve uvijek glavni krivac hrvatska Vlada. HUP nije korektan i tražimo da svoje interese, koji se svode na nezasitnu pohlepu stvaranja profita, podrede nacionalnim interesima i socijalnoj odgovornosti, što zasad ne čine", istaknuo je u četvrtak na konferenciji za novinare predsjednik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije Bruno Bulić.
Naglasio je da poslodavci moraju poštivati zemlju u kojoj rade, a svi oni koji su u Hrvatsku došli stvarati ekstra profit gazeći pritom sve ispred sebe, poručio je neka što prije odu put Indije, Kine, Bangladeša i Brazila. "Jer upravo oni svojim ponašanjem našim mladima otvaraju put prema Irskoj, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Austriji. Takvi poslodavci daju radnicima izuzetno male plaće, a pritom sami ostvaruju enormne profite. Neka Todorić javno obznani koliko njegovi radnici imaju plaću u trgovini, poljoprivredi i proizvodnji", istaknuo je Bulić. Smatra da je stanje neodrživo i u sektoru turizma gdje se, ističe, prihod od 2014. do 2015. godine digao za 7 posto, dok je profit 15 posto viši, a istovremeno je broj zaposlenih u opadanju.
- Zar je moguće da ozbiljne kompanije u turizmu gdje se ostvaruje profit od 50 do 400 milijuna kuna čiste dobiti, nisu u stanju prema radnicima izdvojiti milijun ili tri milijuna kuna, neovisno o tome hoće li biti više stalno zaposlenih ili će se povećati plaća. Sve te kompanije idu u reinvestiranje i samo kupuju ne vodeći brigu o nikome. Sve im to dozvoljava država i zakoni, a na taj im način političari vraćaju usluge za ono što su im platili tijekom predizbornih skupova, kaže Bulić.
Tvrdi da je u Hrvatskoj totalno uništen socijalni dijalog te danas imamo tvrtke u kojima preko 50 posto zaposlenih ima sklopljene posebne, polu-menadžerske ugovore.
- Takvi radnici su nezaštićeni, oni su izvan kolektivnog ugovora i zapravo su robovi poslodavaca jer su ima na raspolaganju 24 sata. Nevjerojatno je da takve ugovore dobivaju električari, mornari, obični radnici, a sve zato da bi ih se držalo na lancu. Ni tu država ništa nije napravila jer da je, definirala bi tko su ti radnici koji mogu imati posebne ugovore. Ako poslodavac u Hrvatskoj nije u stanju osigurati 4 tisuće kuna neto plaću radniku za njegovih 176 sati rada, neka si nađe neku drugu državu i neka ide ća, poručio je Bulić.
Po njegovim riječima, mladi se obmanjuju obećanjima da će, ako završe školu za kuhara ili konobara, imati siguran posao. "To je obična laž jer kada ti učenici završe školu, imat će siguran posao od tri do sedam mjeseci s plaćom koja će im biti između 4.500 do 6 tisuća kuna. S druge strane, poslodavci kao da žive na Marsu. Nitko nema ispod 25 do 30 tisuća kuna neto plaću, a neki imaju i do 80 tisuća kuna neto. Tu je i 30 dana godišnjeg odmora, 30 dana studijskog poslovanja, na raspolaganju su im službene kartice i vozila. Čekajte malo, takvi nama kukaju da ne mogu platiti radnike više od 3.500 kuna, rekao je Bulić, zaključivši da država ovakvo stanje ne želi riješiti te da je evidentno da Hrvatskoj moć nema politika, već isključivo novac. (D. BAŠIĆ-PALKOVIĆ)