Proslavom Dana državnosti 25. lipnja, pri čemu se u četvrtak mnogo češće spominjao 30. svibnja, vjerojatno je kod nekih stanovnika samo dodatno unesena zabuna i nesnalaženje u kalendar državnih praznika. Mnogi građani imaju poteškoća s državnim praznicima, ne znaju što se točno slavi 25. lipnja, a što 8. listopada, a sada se ponovo inicira da se ono što se slavi 25. lipnja ponovno slavi 30. svibnja jer se to što se slavi 25. lipnja do 2001. slavilo 30. svibnja.
Vladimir Šeks založio se da se 30. svibnja ponovo obilježava kao Dan državnosti, a promjenu datuma obilježavanja Dana državnost i njegovo seljenje s 30. svibnja na 25. lipnja ocijenio je nerazumnim potezom.
Za to da 30. svibnja ponovno bude državni praznik s oltara crkve sv. Marka založio se i nadbiskup zagrebački Josip Bozanić, ali nije spomenuo državnost u tom kontekstu. On je u homiliji na misi za domovinu kazao da ako bi se jednim spomenom htjelo obilježiti događaje od prije 25 godina, a riječ je o propasti socijalističkog i uspostavi višestranačkog demokratskog poretka, onda bi to bilo moguće, smatra Bozanić pod nazivom "spomena hrvatske slobode" i on bi se "s pravom mogao vezati uz 30. svibnja 1990. godine". To da će 30. svibnja ponovno biti Dan državnosti najavio je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko u lipnju prošle godine, o obljetnici osnivanja stranke.
- Čim ponovno preuzmemo odgovornost za vođenje države, vratit ćemo 30. svibnja kao Dan državnosti, izjavio je još 18. lipnja prošle godine Karamarko.
Promjenu datuma obilježavanja Dana državnosti s 30. svibnja na 25. lipnja inicirao je 2001. godine saborski zastupnik HSLS-a i tadašnje vladajuće koalicije Ivo Škrabalo. Tada je usvojen novi Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima. Škrabalo je Dan državnosti htio izravno vezati uz odluku Sabora o proglašenju neovisnosti, a ne uz prvu sjednicu višestranačkog demokratskog Sabora koja sa samom državnošću ima veze, ali posredno.
Bivši predsjednik HDZ-a i bivši premijer Ivo Sanader najavljivao je da će Dan državnosti vratiti 30. svibnja, ali u više od pet i pol godina koliko je bio premijer, a njegova stranka kontrolirala većinu u parlamentu, to nije predložio. Činjenica je da 25. lipnja nije zaživio kao praznik nego tek kao neradni dan. Ljudi znaju da taj dan ne moraju na posao (baš kao što ne moraju ni 8. listopada), ali zapravo mnogi ne znaju zašto.(Tihomir PONOŠ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU