U Grožnjanu je prošli tjedan završio osmi Croatia Drum Camp, bubnjarski seminar koji su ove godine pohodili polaznici iz Hrvatske, SAD-a, Rumunjske, Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Austrije, Škotske, Irske i Italije. Seminar je kao i svake godine organizirao akademski glazbenik Petar Ćurić, Puljanin s ljubljanskom adresom, trajao je devet dana uz brojne radionice i opet doveo imena od kojih su polaznici - a neki su imali samo deset godina i došli s cijelom obitelji - imali što naučiti.
Hitovi nastali slučajno
Tijekom našeg posjeta Grožnjanu predavanje je održao Pier Foschi iz Italije, čovjek koji je 12 godina proveo s legendarnim Lorenzom Cherubinijem poznatijim kao Jovanotti i zaslužan je za hitove kao što su "Penso positivo" i "L'ombellico del mondo".
Foschi se muči s riječima, govori malo talijanski, malo engleski, a malo na engleski polaznicima prevodi njegov prijatelj. Puno gestikulira, zapinje u rečenicama i ne uspijeva poentirati u svojim diskursima, ali kada konačno sjeda za bubnjeve usta mu se razvlače u blaženi osmijeh dok mu lice odaje uživanje, ruke koje su maločas bježale u svim smjerovima, sada su savršeno koordinirane i Foschi je krajnje opušten, potpuno u elementu. Uspoređuje sviranje bubnjeva s vođenjem ljubavi što baš i ne razumijemo. Kasnije nam je objasnio da kako je u talijanskom jeziku riječ za bubanj ženskog roda (batteria) pa Foschi gleda na taj instrument kao na partnericu pa kada netko svira mora se praviti kao da vodi ljubav.
Unatoč retoričkom nesnalaženju, u jednom trenutku na predavanju uspijeva biti savršeno jasan:
- Mogu raditi brdo stvari s ovim jebenim bubnjem!, kaže doslovce tim riječima. Čovjek valjda zna, a ovo što je rekao na tragu je nekih stvari koje smo od drugih predavača čuli prošlih godina poput onog da bubanj ne mora služiti samo za držanje ritma, već da se njime može izvoditi i melodija. Foschi je u karijeri svirao s Erosom Ramazzottijem i Laurom Pausini, a Petar Ćurić želi da svima objasni kako je nastala slavna "Penso positivo". Naime, čudi ga da bubanj u studijskoj verziji ovog hita zvuči nevjerojatno snažno, što malo začuđuje Foschija. Objasnio je ipak da su i "Penso positivo" i "L'ombellico del mondo" nastali slučajno, na glazbenom susretu u studiju. Jednostavno, Jovanottiju se dopao taj ritam, a ostalo je povijest. "Bile su to magije nastale u trenutku", objasnio nam je kasnije Foschi.
Drukčija točka gledišta
- Najvažnija stvar za koju sam htio da dođe po polaznika na mom predavanju je drukčija točka gledišta, drukčiji pogled na bubnjeve od onog koji postoji u svijetu ili kod većine glazbenika. Ja sam koristio bubanj da bih ušao unutar sebe pa sam tako pomoću bubnja i glazbe bolje razumio sam sebe. Bubnjarski set se sastoji od više dijelova i ako ih koristiš sve kako treba to je nešto posebno. Ako ih koristite kao običan instrument, onda ih koristite bez da razumijete pravo značenje svakog od njih. U sviranju morate uživati, biti sretni, sviranje ne smije biti napor jer ako se vi zabavljate i oni koji vas gledaju će se zabavljati, rekao nam je poslije predavanja Foschi.
Priznaje nam da ne voli pričati o nekadašnjim suradnjama, uključujući onu s Jovanottijem, zbog lijepih, ali i ružnih iskustava koje je imao. Kaže ipak da je u bendu vladao pravi zajednički život, s mnogo ljubavi, jedno pravo pleme, a bio je s Jovanottijem kada je nastala i popularna "Serenata rap". Kao solist snimio je dva albuma a treći mu je u pripremi i bit će u stilu funky jazza.
Petnaest tisuća dolara dnevno
Uz Foschija i Ćurića tu su još dvojica iskusnih bubnjara koje obaveze nisu natjerale da krenu dalje prije kraja seminara, poput Thomasa Langa i Dr Donalda Bousteda koji su u Grožnjanu bili prvih pet dana, a to su Gerald Heyward i Justin Scott. Scott je predstojnik katedre bubnjeva na Institute Of Contemporary Music Performance (ICMP) iz Londona. Heyward, je Amerikanac od čije je biografije impresivnije jedino njegovo držanje i pristup ljudima. Beskrajno je strpljiv, miran, običan te prilično elokventan i samouvjeren, ali opet ne i napadan. Za vrijeme ručka priča s polaznicima, a radi se o osobi koji je bubnjao na takvim pop klasicima kao što su "Remember the time" i "You rock my world" Michaela Jacksona, svirao je s Janet Jackson, Beyonce, Faith Evans Lil Kim i mnogim drugima, a bio je i šef pratećeg benda Mary J. Blige, dok je trenutno šef benda Chrisa Browna. A najbolje od svega što ga je slavni Brown pozvao na turneju koja bi obuhvaćala šest gradova prije no što je Heyward imao doći ovamo. No, Heyward mu je objasnio kako stoje stvari i Brown ga je razumio, rekao je da će se ovaj put snaći bez njega, ali da zato računa na Heywarda kada bude išao na veliku turneju.
- Sviđa mi se ovdje. Imam izreku "Gdjegod Bog želi da budeš, tu ćeš biti". Trebam biti ovdje i to je super, kazao nam je Heyward.
Michael i Janet Jackson
Poslije ručka na programu je bio intervju s Heywardom, koji je na terasi Balwan Cityja, s koje se pruža jedna od najljepših panorama u Hrvatskoj, vodio Ćurić. Dok odgovara na pitanja dolazi do izražaja karizmatični dio Heywardove ličnosti. Priča tako kako se vozio pola sata od kapije do ulaznih vrata na posjedu Michaela Jacksona, pa kako mu nije bilo svejedno kada su ga nabrijane obožavateljice napale i pčele tresti autobus za koji su mislili da se u njemu nalazi Janet Jackson iako ona nije bila u njemu nego samo njen bend. Priča i o poslu za koji je dobivao 15 tisuća dolara dnevno. Bilo je to kada ga je angažirao Rob Thomas, bivši pjevač Matchbox 20, koji je snimao solo album. Prvo je Heywarda angažirao za snimanje jedne pjesme, no kada je vidio rezultate, uzeo ga je da mu radi na cijelom albumu. Kaže i kako mu je najdraže glazbeno razdoblje kraj 1980-ih i početak 1990-ih kada je muzika bila bolje odsvirana. Kada govori o svojim iskustvima kao član raznih bendova, kaže da kako uspjeh raste, bendovi se zbližavaju jer odlaze na mjesta gdje ne poznaju nikog osim prijatelja u bendu. Ćurić ga za kraj razgovora pita ima li neku poruku za polaznike?
- Nastavite dolaziti na Croatia Drum Camp, započinje Heyward odgovor pomalo otrcano, no uskoro se njegova replika pretvara u pravi motivacijski govor.
- Nadam se da će polaznici reći da se sjećaju onoga što su ovdje naučili i učiti dalje. Budite dobri u onom što radite. Nemojte biti umišljeni. Jednostavno budite cool. Kada sam bio mladi nisam imao koga pitati, nisam mislio da ću biti profesionalni bubnjar i kada sam to postao i dobio prvu plaću, rekao sam "okej, super". Budite fokusirani na ono što radite izvan bubnjanja i čime se bavite. Dobri ste koliko je dobar vaš zadnji nastup", poručuje on.
- Morate znati kako pričati s ljudima i biti dobra osoba. Ili ste dobri, ili niste. Nema sredine. Pazite i na vaš izgled, pazite i kako vam izgledaju bubnjevi. Mi bubnjari smo puls glazbene industrije, kaže na kraju, a u brojne planove ubraja pisanje knjige sa savjetima za bubnjare te putujuću bubnjarsku kliniku s Petrom Ćurićem.
Majstori i učenici
U međuvremenu je stigao i Scott pa su se svi bubnjari vratili natrag u prizemlje Kaštela gdje je četvero predavača zasjelo za bubnjeve i krenulo s jednim jam sessionom pred polaznicima. Bubnjari prate jedan drugog, improviziraju, savršeno usklađeni i zadovoljni, beskrajno opušteni dok njihovi polaznici uživaju. Nakon desetak minuta Ćurić ustaje i prepušta svoje mjesto polaznicima koji se polako, idućih sat i nešto vremena izmjenjuju u bubnjanju s drugim bubnjarskim facama. U jednom trenutku Ćurić ih prekida, vrijeme je da se predavači upute u Pulu gdje ih večerom časti Istarska županija, no polaznici ostaju za bubnjevima te nastavljaju svirati.
Kako je bilo, pitamo Damira Ćorkovića iz Banja Luke.
- Prvo što su to sve likovi koji su začetnici i inspiracije neke ovakve svirke koja je kreativna i više zahtjevna nego obična. To je veliki nivo adrenalina, a i zabavno je, kaže Ćorković koji svira bubnjeve više od 30 godina i svira u više bendova, u više pravaca, nema svoj matični sastav. "Došlo je takvo vrijeme da bubnjari najbolje prolaze financijski i sve ako rade na taj način".
"Ovdje čovjek stvarno dobije volju da radi, kvalitetnije gleda na muziku i zadovoljan je samim sobom, što je najbitnije. Dođeš, vidiš, usporediš se i naučiš. Strašno lijepo", kaže.
Tu zatječemo i jedno ime koje znamo iz Pule, a to je Zoran Milan koji između ostalog svira bubnjeve s Frankom Krajcarom u grupi Indivia, a bubnja i s poznatim rovinjskim jazzerom Kristianom Terzićem. Na pitanje kako mu je ovdje bilo svirati odgovara "Zbunjujuće. Predivno. Predobro. Uvjeti su malo teži, ali je odlično. Dijeliš iskustva, a u biti probiješ strah, neki led koji te uvijek prati kao pred audicijom ili kada moraš pokazati nešto… Kada moraš držati ritam s njima pa se uplašiš, ali je odličan osjećaj", kaže Milan koji unatoč tome što ima iskustvo živih nastupa za rad u kampu kaže da je nešto novo.
Cure rasturaju
Ovogodišnji je bubnjarski kamp poseban i po tome što su u njemu sudjelovale četiri cure, najviše do sada. Jedna od njih, Nađa Milosavljević iz Beograda, inače učenica bubnjara Bajaginih Instruktora, pobijedila je na ovdje održanom natjecanju i tako osvojila stipendiju za ICMP koja uključuje poduku za vrijeme jednog semestra. Žiri su činili Lang, Bousted, Heyward, Ćurić i Scott, a Ćurić nam kaže da je Milosavljević odsvirala savršeno, s puno energije.
Jedna od cura došla je iz Škotske, da bi unaprijedila svoje znanje, to je Cat Myers. Počela je tražiti bubnjarske klinike u Europi budući da su ove u Ujedinjenom Kraljevstvu više-manje iste, a ovu je našla slučajno, tražeći po netu.
Teško joj je odabrati najzanimljivije predavanje na ovom seminaru jer ih je bilo puno, no kaže da su Lang i Heyward nevjerojatni, ali zbog različitih razloga. "Sve što svira Heyward je jako groovy, dok je Thomas održao zbilja dobro predavanje o tehnikama vježbanja, to mi nitko nikad na taj način nije objasnio", kaže. Kada je bila mala na bubnjanje se navukla slušajući Santanu, voljela je i Davea Grohla, bubnjara Nirvane i osnivača Foo Fightersa, a na popisu bubnjara radi kojih je počela bubnjati su i Taylor Hawkins pa Chad Smith iz Red Hot Chili Peppersa koje je voljela slušati kao tinejdžerica. Svira u bendu Discopolis koji opisuje kao elektronski indie sastav, a ona svira pola na elektronskom, pola na akustičnom setu pa koristi puno semplova, a bend je upravo dovršio snimanje prvog albuma.
Prvi put u Hrvatskoj je i predavač Justin Scott, koji s pravom ocjenjuje: "Učenici ovdje su sjajni, vrlo entuzijastični!"
Zvjezdana prašina
Kada priča o velikim zvijezdama s kojima je radio, Gerald Hewyard za Beyonce kaže da je vrlo praktična jer želi vježbati gdje njen bend vježba i želi čuti kada nešto naprave. Što se tiče pokojnog kralja popa Michaela Jacksona, samo je snimio bubanj na njegov vokal i nije baš bilo prilike za druženje. Chris Brown voli plesati i šaliti se. "Odem u njegovu sobu i sjedimo, pričamo, smijemo se, šalimo, igramo karte, igre… Tako da je svatko različit, ali većina njih su obični. Nema onog 'Ja sam to i to i zato bježi od mene'", priča Heyward. (Mladen RADIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)