Bruno Mascarelli rovinjsko je nacionalno blago. Ili bi to barem trebao biti. Čovjek velikog srca i karaktera. Umjetnik, u najširem smislu riječi. Za njega je povjesničar umjetnosti Igor Zidić rekao da je "Bruno s ovoga i onoga svijeta". Dakle, povoda za razgovor je pregršt. Izabrali smo da to bude njegova velika retrospektivna izložba koja je u tijeku u rovinjskom Zavičajnom muzeju. Riječ je o izložbi naslovljenoj "Rovinjski opus", na kojoj su izložena i djela iz 1949. godine pa sve do najnovijih radova, a dio su autorove privatne zbirke, koju on ljubomorno čuva u svom ateljeu u Ulici Grisia 46 u Rovinju..
- Kako to da su Vam i s protokom vremena slike ostale mlade, svježe?
- Vrijeme s tim nema ništa. Ono ne leti, kako često čujemo u razgovoru, no možemo reći da leti naše trajanje. Primjer, ako šiljite olovku 30 minuta ne možete reći da je proletjelo vrijeme, već samo vrijeme potrebno za tu operaciju. Dakle, leti trajanje (jer i mi sami trajemo) baš kao što i najčvršća stijena na svijetu, također, ide u koroziju u svom vremenu trajanja na putu k nestajanju. Vizija! Mislim da je vizija razlog što su mi slike mlade. Površni gledatelj reći će da slikam pejzaže, motive starog grada… ali, ja samo tražim znak gdje ću se uvući da bih bio sretniji.
- O kakvom je znaku riječ?
- O znaku vlastitog postojanja. Smatram da svaki čovjek iza sebe treba ostaviti znak da je tu bio, živio, stvarao, ljubio… Svi ljudi trebaju taj znak i to u svim segmentima života. U protivnom, niste živjeli. Taj "znak" je ekvivalent vlastite postojanosti…
- Nije lako svima …
- Naravno da nije, ali je moguće. Ovisi o čovjeku, a najveće prepreke tomu su predrasude - ja to ne mogu ili ne znam … Konkretno, na primjeru slikarstva. Koliko ste puta čuli od neke osobe kako kaže da ne zna crtati? Vjerojatno, puno. No, ja u te priče ne vjerujem. Svaka umjetnost, pa i ona crtačka, je kreacija, a da biste je i ostvarili potrebno je srušiti zid koji stoji pred vama. Morate izgraditi skelu, prisloniti je na zid i preko nje se popeti u slobodu. U sebi, naime morate stvoriti slobodu jer u protivnom nitko vam je neće dati. Biti slobodan - bit je svega. Postojanja. Umjetnosti. Ljepote života i življenja.
- Slažete li se s tezom da su prošla vremena bila bolja za umjetnost?
- Ne, jer ne postoji vrijeme za umjetnost, već postoje društveni sadržaji koji umjetnost oblikuju. Znate, umjetnost nije oblačić koji leti negdje na nebu, već stoljetno stablo koje pušta korijenje. Recimo samo da je nekoć bilo drugačije i krenimo od toga da je doba moje mladosti bilo nevino, netom proizašlo iz rata. Bilo je to doba naboja za životom, umjetnosti… Umjetnost je nekad bila ideja, buđenje. Toga danas više nema jer svi su i previše probuđeni. (Razgovarala i snimila Nina ORLOVIĆ RADIĆ)
CIJELI RAZGOVOR ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.