U Talijanskom dječjem vrtiću "Naridola" zaposlen je odgajatelj. Bruno Curto, kojega u vrtiću zovu "maestro", prvi je i za sada jedini muškarac u toj, po još uvijek uvriježenim stereotipima, ženskoj profesiji. Doznajemo da su osim njega na tim radnim mjestima u čitavoj Istri zaposlena samo još dva muškaraca. No, sa spolno/poslovnim ulogama tridesetšestogodišnji Curto nema problema. Jer, kako veli, postoji li ljubav prema djeci i profesiji, nije važno da je li odgajatelj(ica) u vrtiću žena ili muškarac.
- Iskreno, po završetku Pedagoškog fakulteta Puli nisam razmišljao o poslu u branši. Kao i većina mladih ljudi, radio sam različite poslove, uglavnom sezonske. Ipak, kada mi se pružila prilika, objeručke sam je prihvatio i lani u kolovozu dobio posao, objašnjava Curto.
Govoreći o svojim prvim vrtićkim danima, sa smiješkom na licu prisjeća se pozitivnih reakcija.
- Kolegice u "Naridoli" super su reagirale, a klinci i klinceze još bolje. Kad dobro promislim, mislim da je i reakcija jednog mališana, čiji je otac bio odsutan zbog posla u Njemačkoj, presudila. Naime, dijete se toliko vezalo za mene da me je nerijetko i spontano nazivalo "tata", kaže Curto. Dodaje da je u tim najranijim godinama za mališane veoma važno da imaju "model" oba spola, baš onako, kako bi to trebalo biti i u obiteljima.
Upravo zbog tih modela, ali i činjenice da je sve više jednoroditeljskih obitelji, naš sugovornik smatra da je danas još potrebnije i da se i muškarci, odnosno oba spola, zapošljavaju u vrtićima.
- Djeca uvijek reagiraju na pažnju i ljubav, pa ako je imate, ne vidim razloga da se muškarci ne zaposle kao odgajatelji. Osobnim uspjehom smatram i neke primjedbe svojih, sada peto-šestogodišnjaka koji mi vele da će i oni kad odrastu biti maestri u vrtićima, kaže sa smiješkom simpatični maestro Bruno Curto. (N. O. RADIĆ)