Brseč po starinsku: Rikamanje opušta kao joga

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Rikamat san navadila va škole. Va peten razrede. Imeli smo predmet ki se zval ručni rad. Vadili smo puni punat i šupi punat. Prvo san to navadila, a za ten rikamat. Kad san se oženila va Brseč donesla san su dotu rikamanu. Četrdeset i dve jastučnice ili intimeli, pa lancuni, tavaji, centrići... Ča koliko vremena treba za ča od tega storit? Se ovisi.

Puna mustra išće više vremena, a ona reja manje. Neč more bit gotovo za šetemanu dan, neš treba i mesec. Danas više ne rikaman. Samo heklan. Naše mlade cure se isto više ne bave s ten. Dota se danas uglavnon kupuje. Mislin da samo jedna divojka z Svete Jeleni još dotu parićuje rikamajuć. Morda je ženskeh van Brseča ke rikamaju i današnji dan. Ja san prestala kad san se počela bavit z turizmon. Nima se više vremena...

Tako nam govori Vilma Jurinović koju smo presreli na vratima kuće u Brseču upravo u času kada smo mi dolazili s mjesta na koje se ona spremala otići. Riječ je o izložbi "Brsečki rikami". Rikam je specifičan ručni rad, način kojim se nekad ukrašavala posteljina, ali i rublje, kao i poneki odjevni predmet. Ono što se od toga sačuvalo izloženo je do kraja rujna u izložbenom prostoru vrlo aktivne udruge "Jenio Sisolski" u Brseču.

Osim izložbe svake subote do kraja rujna zainteresirani se mogu priključiti i radionici na kojoj se uči rikamat. Interes za ovladavanjem tim znanjem jedva da postoji, a sve ono što je izloženo, a izloženi su primjerci radova koji su iznikli iz ruku već spomenute Vilme Jurinović, potom Milene Malinarić, Antonije Barković, Katarine Barković, Marije Bradičić, Ane Škalamere, Milene Peršić, Renate Mark, Antonije Vitas, Ane Uhač, Josipe Barković i Bože Velčić svjedoče o tome koliko prelijep može biti gotovo filigranski rad ženskih ruku.

"Postupak van je ovaj. Prvo odredite mustru, nacrtate na lancune ča mislite vest, odrede se boje i počne se delat. Osin doti, najviše san rikamala dok san bila noseća, i to se ono ča je dece rabilo. Rikamat se more na škuji ili s koncon. More na ažur al na šupi rub. Lepo je to delo. Danas više heklan. I heklanje i rikamanje smiruje živci pa mi ne rabi poć ni na jogu ni na zumbu", kaže gospođa Vilma. (D. JURETIĆ; snimio M. ANIČIĆ)

VIŠE U TISKANOM IZDANJU.


Podijeli: Facebook Twiter