Protekle prvenstvene utakmice s Osijekom pulski se navijači neće dugo sjećati. Konačnih 0:0 nije nešto što će im ostati u memoriji, ali jedan će detalj vjerojatno ostati zapisan. Ta će se utakmica pamtiti po tome što je pokazala kakav talent na golu Istra 1961 ima u junioru Ivanu Brkiću. Dva dana kasnije, u nedjeljno jutro, mladi je golman prebirao po dosadašnjoj nogometnoj stazi koja ga je preko Vojnića i Karlovca dovela do Pule.
Po načinu razmišljanja i mirnoći dok razgovara teško bi netko rekao da nema još ni 19 godina. No, tako je. A nema ni vozačku dozvolu, pa i na treninge i na razgovore mora pješke, ili čekati da ga netko od suigrača, uglavnom Obšivač ili Ilić, "pokupi" autom.
- Kako ste došli u Istru 1961?
- Prošle sam godine odradio s Karlovcem prvu juniorsku sezonu u Prvoj ligi mladih. Igrali smo dobro, iako smo znali da karlovački nogomet propada, da je pitanje što će biti s klubom. Trudili smo se, bili smo sretni što smo igrali i igrali smo sa zadovoljstvom. Bilo je na kraju sezone par klubova koji su bili zainteresirani za mene i već sam bio dogovorio prelazak u Lokomotivu.
Međutim, kad sam došao tamo na zadnji dogovor, vidio sam da to nisu isti uvjeti koje smo prethodno dogovarali i otišao sam. Onda me Neven Šprajcer pozvao da dođem u Pulu i eto me. Dogovorili smo da će mi dati stipendijski ugovor do kraja sezone i nakon toga da ću potpisati profesionalni ugovor.
- Jeste li očekivali da možete dobiti priliku stati na gol u seniorima pokraj Lovrića i Drevena?
- Iskreno, ja sam dosad bio - nigdje. Kad sam došao u Pulu tu su bili Ježina i Prskalo koji su potom otišli u Dinamo i Rijeku. Onda su bili Lovrić i Dreven, također vrlo dobri golmani, i mislio sam da ću se načekati do seniorskog debija, pa sam se fokusirao na juniorske utakmice. Ovo što sam sad protiv Slaven Belupa i Osijeka stao na gol je bila čista sreća. Tako se otvorilo. Dreven se ozlijedio na treningu, otišao je za loptom i rame mu je "propalo", a Lovrić je dobio treći žuti karton protiv Lokomotive. Kad je u toj utakmici bio penal, spiker na Maksimiru je rekao da je Lovrić dobio žuti i već sam pomislio da ću braniti iduću utakmicu. I onda mu je sudac zbog prigovora pokazao žuti, pa sam prvo gledao da neće dobiti crveni. Onda sam shvatio da je prethodno Vučko dobio žuti, ali je spiker krivo vidio.
- Tek što je počela vaša prva utakmica u HNL-u i odmah vam je suigrač smjestio loptu u mrežu. Gori start teško da ste mogli i zamisliti?
- Tako je ispalo. Svakome se može tako nešto dogoditi. Pavlović se tek vratio nakon ozljede i bio je željan igre, a ja sam debitirao i htio pokazati da mogu ispuniti zahtjeve Prve lige. Mislio sam samo da, ako baš mora, gol padne što kasnije i onda mi je on već u trećoj minuti "načeo mrežu". Nisam ni taknuo loptu, a već je bila u golu. Bilo mi je žao i zbog njega, ali morao sam to zaboraviti i gledati naprijed. Je li Pavlović platio piće? Nije još, ha, ha…
- Kako ocjenjujete klupsku sezonu u odnosu na startna očekivanja? I kako gledate na svoju sezonu?
- Sad u polusezoni smo žarko priželjkivali da izborimo izlazak u Europu, ali nažalost nismo prošli Rijeku. A očekivanja početkom sezone bila su da mirno izborimo ostanak, iako u početku nismo znali kako ćemo kao nova momčad djelovati na terenu. No, jesen je bila odlična, napravili smo dobre rezultate i dobro da je bilo tako. Da nismo sakupili toliko bodova u prvom dijelu, sad bismo se grčevito borili za ostanak. Sreća da smo prije odlično igrali. Sad nam je cilj zadržati ovo šesto mjesto.
Vjerujem da mogu ponoviti ovakav nastup, vjerujem da mogu i bolje od toga i naporno radim na tome da tako i bude. Ne želim da me sad dižu u nebo zbog jedne utakmice. Ne živi se od jednog nastupa, nego od kontinuiteta dobrih nastupa. (R. CAR)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU